O, sveti grale!
tinta mi se proli.
stvarno, ovaj puta, hamper tinte.
ima li što bitnije od izvještaja, dnevnih redova, poziva na sastanke, zapisnika, prezentacija, službenog puta...?
očito (mi) nema.
očito je kapitalizam doš'o na svoje.
da mi ubije edenski vrt, i da smrvi suštinu.
a opet nekako držim glavu na ramenima.
čak i ne gledam toliko dolje. kapci su mi natečeni od suza, ali i to je 'za neko dobro' (tako neke kažu). mora da je proradio egzistencijalni nagon za (samo)održanjem, ka' ono "iden" dalje.
možda je ovakav put zgusnutosti, boli i odbacivanja bitnog i voljenog u ime manje bitnog i manje voljenog, put prema jednostavnosti.
možda je put prema samoći, iz koje se (možda) može roditi još nešto. mada ne znam što, jer oni iz kojih sam nastala polako i sve više obitavaju na grobljima i ostaju od njih suštinski kemijski elementi.
stoga iz samoće, možda se može roditi jedino jednostavnost duše, jednostavnost - bez nakupljanja stvari, djela, misli. to mi je i neka pokušavala reći. da i misli (naše svakdanje) imaju graditeljsku sposobnost, čak i one koje samo onako usput lete, i ne kontroliramo ih, nego dođu i otmu ono najvažnije.
ili to nešto, zvano ljubavna veza, veza potencijalno za život, tako sam ju osjećala, možda nije ni bilo važna. ali što jest, ako intrinzično osjećam da je ta druga duša i to drugo tijelo toliko stvoreno za mene, i daje mi velebni osjećaj "povratka kući"? što ako je to ono što sam čekala, onaj komadić s kojim se mogu i zasebno i skupa kotrljati?
ne razumijem što je to ni što je bilo.
ništa ne razumijem. ne sada.
u svakom slučaju, dojam je da duša i tijelo trebaju vrijeme samo za sebe tj. osoba sama za sebe, tijekom vremena, jer davanje sebe u (manje važne) aktivnosti pretjerano, utječe na gubitak sebe (u najmanju ruku, u nezadovoljstvo, a vjerujem - i bolest). čak ako je i ljubavna veza snažna, te kapitalistiške silnice aktivnosti koje su zapravo za ljudsko postojanje malo važne, otimaju osobu od njenog ja, i tada ona nema snage ni mogućnosti ni na polju odnosa biti ona prava "ja".
to mi je možda izlika, ali tako to čitam iz svog iskustva i imala sam potrebu ovdje to zapisati, kada nam je tehnologija a i kapitalizam omogućio blogove.
ljubav, taj sveti gral, puna je iskustava svjetlosti i tame, nažalost i tame, iako sam privoljevala da je ljubav isključivo svjetlost. no, nešto tame, neki mikronić ili kockica tame, uđe u nju, i to ju čini živom i postojanijom.
no, ljubav se ne može boriti sa zemaljskim kolebanjima, koji negiraju svjetlost te ljubavi. zemaljsko, u ovom slučaju kapitalističko postavljene silnice, i tko zna što još (moji vlastiti unutarnji nasljeđeni i naučeni stavovi, norme itd.), ne može vladati ljubavlju, te ju razara, prvo mišlju, riječima, a onda i djelom.
kako bilo da bilo. sveti gral je (vjerojatno) samo u mojim rukama, iako to ne vidim stalno. rečeno mi je da pođem na svoj put. i valjda je to "to", da konačno odrastem, da prestanem dramiti oko svakodnevnice, da samo budem i da kročim kroz život. da postanem jednostavnost. da biram misli. riječi. djela. i da budem zahvalna.
toj drugoj duši sam zahvalna, i ovom životu, da dobih priliku osjetiti spajanje duša, tijela, uzdahe i riječi koji se iz jedne u drugu istapaju, osvještavanje drugih realnosti, i najvažnije - razmjenu, povjerenje, svjedočenje, suputništvo. i za ništa mi nije ža'.
čudan mi je pojam odvajanja od nekog i nečeg što doživljavam kao suštinski dio sebe, ali eto to ću valjda s vremenom spoznati, za što je to potrebno.
i još nešto: postajem svjesna da doista, sve što mi se dogodilo i događa, samo je ogledalo mene. to je možda najteže - da ono što podastirem drugima (da me ne čuju, da me kritiziraju i dr.) zapravo sam ja, i jedino ja, takva sam ja.
vjerujem da ću kročiti dalje, po gral, svjesnija što čine moje misli, riječi, djela, i da ću donositi adekvatnije prioritete, već danas, ove sekunde.
puštanje druge duše da ide dalje, da se odvojimo, bila je visoka cijena.
vjerujem da ću naći načina donijeti odluke o svom životu. jedino sretna i zadovoljna, ispunjena i svoja sam ja "ja", i mogu doprinjeti onome oko sebe.
hvala svakome i svakoj koja je ovo pročitala.
U Zagrebu, 19.03.2011.
Lavica zagrebačka
"“The Grail becomes symbolic of an authentic life that is lived in terms of its own volition, in terms of its own impulse system, that carries itself between the pairs of opposites of good and evil, light and dark” (p197)." (v. http://unurthed.com/category/hermetic/page/4/).
ukoliko Vas zanima, za referencu: http://www.doyletics.com/arj/innerre.htm
A READER'S JOURNAL , Inner Reading and Inner Hearing, GA#156
by Rudolf Steiner, Achieving Being in the World of Ideas
A Book Review by Bobby Matherne ©2009
Post je objavljen 19.03.2011. u 09:48 sati.