Kako je covjek malen kada se susretne sa bijesom prirode.
Japan.
Gledam te strahote na svim mogucim news programima, uzasnuta, sa velikom knedlom u grlu i sa suzama u ocima. Strasno me pogadja tudja nevolja, nemoc, ocaj...Gledam tu naciju na koljenima, gledam te mirne ljude kako tek sa malim zrncem panike prozivljavaju katastrofu nevidjenih razmjera. Gledam kako njihova tradicionalna mirnoca puca po savovima, maska kibuki-dame se razbija i kako prikrivaju emocije i suze stavljajuci ruku pred usta, kao da im je neugodno. I dalje disciplinirano cekaju u redovima za dvije flase vode i par baterija. I ne daju da im se ocituje strah u ocima od iminentne nuklearne katastrofe. A buduci su poznati po dugovjecnosti, sigurna sam da ima jos onih koji se sjecaju iz vlastitog iskustva strahota Hiroshime i Nagasakija.
Preneseno u Nigdjezemsku. Ovdje su mirni. Od potresa. Naime, tu i tamo negdje na sjeveru zemlje malo se protrese, gotovo nezapazeno. Kako bi i moglo biti strukturalnih steta kada cijela zemlja pociva na pijesku. Ovdje prijeti druga nedaca. More. I iako su Nizozemci svjetski strucnjaci u water managementu i grade brane, nasipe i stvaraju svjetska arhitektonska cuda u zastiti od moguce navale vode, tako ipak ne ostaje sve na tehnologiji, jer svaki dan, prilikom velikih kisa, na teren izlaze terenci "na noge" sa dugackim stapovima, koje zabijaju u zemlju pokraj nasipa, ne bi li vidjeli kolika je vodena saturacija i da li prijeti "earth slide" iliti urusavanje. Podsjeca me na onu bajku o spasavanju Holandije guranjem prsta u rupicu na dijku iliti brani. Ova japanska katastrofa u javnost priziva ovdasnju spremnost na katastrofe..poplave, gigantske pozare u tvornicama kemikalija koje su gradjene prakticki ljudima na kucnom pragu, sto je , uostalom, neizbjezno u zemlji takve guste naseljenosti. Nedavno su primjetili da im walkie-talkie sistem samo za kalamitet-sluzbe napravljen - ne funkcionira. Vatrogasci, policija, vojska i ostale sluzbe spasavanja nemaju sistem koji je 100 % pouzdan i to se dokazalo prosle godine kada je pao avion Turkish Airlinesa - nije se znalo tko pije tko placa. Komunikacija se prekinula i ljudi iz tih sluzbi su svojim privatnim mobitelima nazivali okolo. Drugi segment je svijest ljudi o mogucoj kalvariji. Buduci ovdje od malih nogu zive sa vodom, ljudi se navikli. U njima ne postoji niti zrnce straha od potopa, koji je , zapravo, vrlo vjerojatan uslijed "efekta staklenika", otapanja leda na polovima, mijenjanja svjetske klime itd...Najcrnji scenarij dizanja morske povrsine potapa gotovo cijelu Nizozemsku, osim malih krpica zemlje na sjeveru i nesto na jugu. Ali, oni se ne brinu. Da li su ignorantni, arogantni, previse bezbrizni ili lijeni...ne znam...
Ali znam da se ne mozes suprotstaviti bijesu prirode i trebali bi svi biti skruseni i maleni...U mislima i srcu sa ljudima u Japanu....
Pozdrav svima od mame iz Amsterdama !!! Pusa
Post je objavljen 14.03.2011. u 14:03 sati.