Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bogumetrou

Marketing

IV

ČETVRTA STANICA

Da bi se odvezao metroom
u suprotnom smjeru,
Bog je ovaj put
morao uzeti kartu
"kao i svi ostali".
Stao je u red da je kupi
i tada primijeti
da je bez prebijene pare.
Ljudi iza njega
počeše gubiti strpljivost
govoreći sada glasno
što su prije potiho mislili:
" Da, stvarno je bijedan tip
kad nema čime
ni kartu za metro platiti;
doista se čudni ljudi susreću
u tom metrou;
njima se žuri,
a ovaj tip kopa po svojim džepovima
već pet minuta
i tako im, eto, oduzima dragocjeno vrijeme".
Bog, kojega sada
počeše već nazivati "bezobraznim",
osjeti da mu se od nelagode obrazi žare.
Bio je vrlo zbunjen.
Kad bi bio u Palestini,
mogao bi obnoviti prizor s ribom,
što mu je omogućilo da plati hramsku taksu,
a ljudi su tada, zapanjeni,
zabezeknuti,
popadali na stražnjicu.
Ali ovdje,
u metrou,
nije bilo ribe.
Niti su bili u Palestini.

tuzan eek tuzan

Bog se našao u velikoj neprilici,
ulovljen u zamku,
na mamac
ovog potrošačkog društva
u kojem ništa nije besplatno,
čak ni poljubac,
društva u kojem se sve plaća,
čak karta za metro.


no tuzan no

U tom času sretne pogled,
pravi pogled
poput onoga u satnika
ili Zakeja koji se popeo na smokvu.
Taj pogled, "drukčiji od ostalih",

bio je pogled biljeterke,
biljeterke na stanici Lilas,
koja mu dadne znak
i potiho reče:
- Evo, uzmite ovu kartu.
Uvijek imam po jednu kod sebe
da izvučem iz sosa ljude poput vas.

sretan thumbup sretan

Bog zahvali ženi,
sjećajući se udovice
koja je stavila u hramsku blagajnu
dva mala novčića,
sav svoj imetak,
dok su se odličnici,
bogataši,
moćnici
razmetali hvalisavo
s velikim čekovima.

yes sretan yes

Bog pribilježi u svoj notes
ime biljeterke,
obećavajući u sebi
da će joj vratiti stostruko
ono što mu je dala tako prostodušno.
A budući da moneta koju Bog vraća
u zamjenu za karte što mu ih daju
nije imala pokriće u vrijednosti zlata,
nego u neuništivoj Ljubavi,
i budući da je Bog imao
neiscrpive zalihe ljubavi,
biljeterka je mogla biti mirna;
ona će moći putovati besplatno
svu vječnost:
ček što će joj Bog izdati
vrijedit će beskrajno više
od svih mjenica
i svih računa i u najuglednijim bankama.
U raju
neće se više morati brinuti
za sutrašnjicu:
za sutrašnjicu koja će
za nju i za njoj slične
biti vječno raspjevana.


pjeva pjeva pjeva

Bog je imao sreću:
njegova se nezgoda
na kraju
okrenula na dobro.
A to nije bilo uvijek tako.
Tako se na stanici Chatalet,
gdje se Bog sada našao,
skupila gomila
oko nekog Alžirca koji je
dopustio da ga upecaju bez karte.
Kako je bio bez novaca,
kontrolor je pozvao policiju.
U međuvremenu se Alžirac
trudio objasniti,
koliko je mogao,
moleći da ga saslušaju,
ali uzalud.

no eek no

Kontolor je vršio svoju dužniost.
Kontrolirao je, jer je plaćen da kontrolira.
Premda nije bio slijep,
slijepo se držao načela
i nije se šalio s propisima.
Uostalom kao ni s ljubavlju.
To gore po onoga tko se dade uloviti.
Kad čovjeka ulove, on treba platiti.
Bez gunđanja, molim!

no tuzan nono

Alžirac
bijaše kao i Bog:
bio je na rubu društva
i loše se osjećao u tom metrou,
usred svih tih ljudi
koji su "kako se pristoji",
ljudi koji su ga sada okruživali
i koje je slabo razumio.
Valja reći da su vikali
miješajući psovke i bijes,
prezir i prostotu,
govoreći kako kontrolor ima pravo
"da ovi ljudi
sigurno misle
kako im je sve dopušteno
i da bi bilo bolje
da ih pošalju odakle su i došli
umjesto da ih puštaju ovdje,
kod nas,
da jedu naš kruh".

blabla blabla blabla

Bog, koji se približio,
nije vjerovao svojim očima.
Ni svojim ušima.
Bjesnili su na tog čovjeka
kao što su bjesnili na njega,
kad su ga navlačili
pred Pilata i Kajfu
tereteći ga za sve grijehe
i sva zla čovječanstva.

eek blabla mad


Kao i Pilat,
kontrolor je imao mirnu savjest.
Ta zar nije vršio svoju dužnost?
A okupljeni ljudi
bili su spremni zakleti se,
svjedočiti
da je taj čovjek kriv.
Uostalom, bilo je dovoljno pogledati ga
i vidjeti boju njegove kože.
Bog malo jače napne uho:
Ovi ljudi, dakle, nemaju srca
ili im je srce kameno!
Da, sigurno je tako,
jer Bog,
koji je ipak imao profinjeno uho,
ništa nije čuo:
ni najmanji otkucaj simpatije
ili sućuti.


no tuzan cry

Predali su čovjeka policiji,
policajcima koji su
na svaku čovjekovu pritužbu
odgovarali udarcima i klevetama.
- Očito, reče Bog u sebi,
ništa se nije promijenilo:
uvijek ima negdje
nevinih koje tuku
i bez razloga muče.
Ljudima uvijek treba neki krivac,
uvijek netko
tko će "platiti".

blabla bang tuzan

Bog je bio žalostan,
vrlo žalostan
zbog onoga što je upravo vidio
i čuo.
Znao je što slijedi.
U policijskim kolima
isprebijat će čovjeka.
U policijskoj stanici
otpočet će vijećanje
da mu "dadnu nogu".
Vrijeđan,
obasipan pogrdama i popljuvan,
čovjek će pasti prvi put,
drugi put
i treći put.
Provest će noć na policiji
ili u pritvoru.
Sutra
ili prekosutra
odvest će ga
sucu za prekršaje.
Neće više izgledati kao čovjek,
a kako neće imati novaca
da plati globu,
platit će svojom osobom.
Bacit će ga u zatvor i
zatim prognati kući,
u rodnu zemlju,
s napomenom na njegovu dosjeu:
"Nepoželjan".

no tuzan nono

Za to vrijeme pošteni ljudi,
kontrolor,
svjedoci,
tužitelji,
sudac
i golemo mnoštvo ostalih:
ravnodušnih,
onih koji svakom prilikom peru ruke
govoreći:
"To nije moj posao,
to me se ne tiče",
onih koji imaju svjež dah i mlako srce,
čiste ruke i zagađenu dušu -
spavat će mirno
na svojim jastucima.
Zahvaljujući njima
i njihovim "naporima",
bit će malo više "reda"
i "poštenja"
u ovom društvu,
koje je ipak počelo ozbiljno
zaudarati po lešini
i nepravdi.

Taj je smrad Bog dobro poznavao.
Od njega mu je
više no jednom
došlo do povraćanja.
Stoga je bio žalostan,
uistinu žalostan,
zbog onoga što je upravo vidio i čuo
ovoga petka
na stanici Chatelet.

tuzan tuzan tuzan


(5. stanica...sutra)

Post je objavljen 08.03.2011. u 22:40 sati.