Živim u gradu gdje je veliki broj nasilnika...
Ako nešto mrzim onda je to kukavičluk. Postoji mnogo vrsta kukavičluka, neki se boje vlastite sjene, ali nemam namjeru pričati o takvoj vrsti kukavičluka. Govorim vam o nasilju. Dvojica, trojica, pa možda i više kretena se skupe i teroriziraju ljude, djecu, većinom one koji su slabiji od njih. Uhvate ih, rugaju se s njima, tuku ih, a danas i sve češće, ubiju ih. Ne ide mi u glavu koji je problem s tom djecom, nemaju važnijeg posla osim teroriziranja ljudi. Sve su to mahom kukavice i ljudi koji nemaju život. Njima je dosadno pa idu malo razbijati, idu malo praviti se face, da nebi netko i uprio prstom u njih i rekao "Eno, pogle ga, on ti je glavni u ovoj ulici, nemoj ga zafrkavati, magao bi loše proći." Oni nemaju život kao što imamo mi, ostali ljudi. Oni nemaju nikakve obveze, ne rade ništa zanimljivo. Oni se opijaju, puše, drogiraju se, jer oni su face. Kada su se oni zadnji put skupili i otišli malo na nogomet, košarku ili neki takav sport. Evo, ja ću vam reći... Nikada, jer oni nemaju život.
Psihijatri, s gustim obrvama kažu da je problem u odgoju i tipu života. Ma kakav odgoj, što je vama ljudi. Nema to veze s odgojem, odgoj je možda samo jedna nit koja je uzrokovala takvo ponašanje. To je u njihovoj krvi, oni su se takvi rodili. Zašto kriviti roditelje i vrstu odgoja? Poznajem puno ljudi koji su odgajani u jako lošim uvjetima pa isto ne mlate ljude okolo. Možda je krivo društvo? Ali opet, da bi krivili društvo opet moramo okriviti neke ljude iz tog društva. Ne možemo tek tako upirati u ljude i kriviti ih...
Mnogi ljudi stradali su i žrtve su maloljetničkog nasilja. Luka Ritz, Miroslav Tunjić (maloljetnik kojeg su pretukli punoljetni delikventi), Filip iz Sesveta i još mnoge stradale žrtve nasilja. Što su to oni napravili tim idiotima, čime su ih izrevoltirali da ih tako pretuku? Roditelji od žrtava svakodnevno strahuju nebili se to opet ponovilo, ali ponovit će se. Možda ne toj obitelji, ali će se ponoviti u susjedstvu, u ulici, u gradu. Ponavljat će se dok kod ne uzmemo stvar u svoje ruke.
Država ovdje ne može ništa dok se ne promjeni zakon, a zakon je debilan. Amerikanci maloljetničke nasilnike mogu osuditi na doživotni zatvor ili naplatiti masnu kaznu njihovim roditeljima (a to nije rješenje)...
Trebamo mi, ljudi, uzeti stvari u svoje ruke i hvatati ih jednog po jednog. Tući ih, mučiti ih, maltretirati ih i na kraju ih pustiti. Puštili bi ih da se muče do kraja života. Jer kada bi se ja uhvatio osobe koja mi je pretukla brata ili sestru, tukao bi ih toliko da nebi znali tko ih je rodio, a tko napravio. Nebi znali gdje žive i odakle su. Nažalost, to je jedino rješenje.
Postoji još jedno rješenje, a to je goli otok. Volio bih kada bi se otvorio Goli otok, pa bi lijepo sve takve nasilnike stavilo na Goli otok pa neka tuckaju kamenje. Mislim da bi bilo dosta dvije godine po nasilniku. Vjerujem da nakon toga nebi napadali ljude okolo.
Žao mi je žrtava, a još mi je više žao njihovih roditelja. Isto tako mi je žao i nasilnikovih roditelja jer vjerujem da to nisu željeli svome sinu...
Post je objavljen 19.02.2011. u 17:45 sati.