Marketing
DAN 71, 03.02.2011. – Prvi dan u godini limenog zeca (Peking, Kina)
Budim se. Palim televiziju. Egipat je još uvijek u središtu pozornosti. Demonstracije traju, Mubarak se grčevito drži vlasti, a Egyptair i dalje ne leti. Sinoćnji let iz Pekinga za Kairo bio je otkazan. Čini se da sam dobro učinio kada sam odlučio kupiti drugu kartu i doma se vratiti Aeroflotom.
Izlazim van. Još jedan lijep dan, sunčan i ne prehladan. Smog je još uvijek na godišnjem odmoru. Dok hodam prema parku s Nebeskim hramom, teško je ne primijetiti ulice prekrivene tepihom od iskorištenih petarda i raketa. Doček kineske Nove godine zaista je bio gromoglasan. A u koju smo kinesku godinu ušli, nitko baš nije siguran. Naime, Kinezi uglavnom ne broje kontinuirano svoje godine, ali izvan Kine drugi su za njih počeli kineske godine brojati od vladavine Žutog cara, Huangdija. Ipak, postoje tri varijante pa smo tako ušli ili u 4709. ili 4708. ili čak 4648. godinu. Kineski zodijak ima dvanaest znakova: štakor, vol, tigar, zec, zmaj, zmija, konj, koza, majmun, pijetao, pas i svinja. Za razliku od našeg zodijaka gdje se znakovi mijenjaju svaki mjesec, u kineskom se oni mijenjaju godišnje. Tako smo sada izašli iz godine tigra i ušli u godinu zeca. Uz ove znakove Kinezi dodaju i pet elemenata: drvo, vatru, zemlju, metal i vodu, a tim se redom rotiraju svake dvije godine u stilu yin-yang. Dakle, yang drvo slijedi yin drvo, potom yang vatra pa yin vatra i tako dalje. Ciklus traje 60 godina. Primjerice godina yang vatrenog štakora bila je 1936. i potom ponovno 1996..
Jedno od mojih omiljenih mjesta u Pekingu je Nebeski hram i park koji ga okružuje. Plaćam deset renminbija za upad u park. Na prvi dan nove godine park je pun ljudi. Mladi, stari, muškarci, žene, djeca – svi veselo iskorištavaju prekrasan prvi dan godine limenog zeca. Gužva je povelika. Ljudi je kô Kineza. Kao da sve sav svijet, onaj koji nije u ovo blagdansko doba izbjegao iz kineske prijestolnice, slio u park Nebeskog hrama. A onda pred samim šesto godina starim hramom neko čudno komešanje. Pojavljuje se vojska i policija. Trakama ograđuju prostor. Iza trake stisnuo se svijet u iščekivanju nečega. Tip preko megafona nešto se dreči. Na kineskom. Kužim ga kurac.
Nakon sat vremena stiskanja i gledanja preko kineskih glava (jer s obzirom na kineske Liliputance mogu i iz desetog reda gledati bez problema preko njihovih glava) počinje procesija ljudi u kostimima žarkih boja, kao da je maskenbal. Onaj tip s megafonom i dalje dreči. Jedina riječ koju uspijevam razaznati je Huangdi. Žuti car. Zaključujem da je ovo nekakva procesija vojske i dvorjana vjerovatno najvažnijeg cara u višetisućljetnoj povijesti Kine. A šareni kostimi? Vjerovatno zbog kineske Nove godine. Crvena boja je omiljena u ovo doba. Slijede ju ostale žarke boje. Kinezi vjeruju da će te boje rastjerati zle duhove. No, deset minuta kasnije procesija je gotova i narod nastavlja s ležernom šetnjom po parku.
Vraćam se u hotel na još jednu dozu CNN i egipatske krize. I polagano pakiranje. U svoju malu torbu trebam ugurati uz svoju robu i sve ono što sam ubazario na Silk Street. Čini se nemogućom misijom... Sutra nažalost pravac doma...
Post je objavljen 24.11.2010. u 13:50 sati.