Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pipipiaf

Marketing

Pipi_piaf je u Kaliforniji

Pozdrav nakon duuuugo vremena!

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se prispojim uz ovaj moj već davno zaboravljeni virtualni identitet (ni ne znam odakle mi točno pipi_piaf), sjetih se točne lozinke. I eto me.

Prošla sam otprilike devet tisuća kilometara kako bih se privremeno preselila na drugu stranu svijeta od one na kojoj sam bila prije otprilike pet godina. Sada sam u San Franciscu, odnosno na Berkeleyu. Dosad sam prošla "medeni mjesec" (slijepu zaljubljenost u novu sredinu) i jedan "kulturni šok" (vidjevši još jednog u nizu čovjeka kako leži nasred ceste i valjda spava, a nitko mu ne prilazi da vidi je li uopće živ) nakon kojeg sam se poželjela vratiti kući. I sada sam u fazi - kako kažu - površinske prilagodbe, nakon koje mu - kako kažu - slijedi još jedan kulturni šok. Sada malo dublji bang Pa da se pripremim: uvijek je dobro iskazati svoj tjeskobu:-)

Anyway... Trenutno sam u vlasništvu jedne neprocjenjive i ne baš uobičajene privilegije: na svoje iskustvo Istoka (Rusije) nadovezujem iskustvo Zapada (SAD-a), i to sve zajedno promatrajući iz pozicije outsidera s margine naše divne planete. Da, da, za sve patriote: ovdje nemaju pojma gdje je Hrvatska. Nisu samo oni krivi rofl Nije kriva samo njihova neznatiželja rofl... Zasad bih - kao Ugrešić u Američkom fikcionaru - mogla reći da je američka kultura kultura bagela (jela sam ih puno puno dok nisam saznala koliko kalorija imaju), osmijeha (smiju se svi - u pravilu ne znam zašto), plave, crvene i bijele boje, komunikacije "niskoga konteksta" (to je ono kada ispod prometnoga znaka Stop piše driving sretan i velike, velike bijede. Riječ je u državi u kojoj se po medijima polemizira o tome treba li se ljudima dopustiti da se pokapaju zajedno sa svojim ljubimcima na groblju za ljubimce (u kojoj pritom te ljubimce nekad bojaju - kao jednu pudlicu koju sam prije koji tjedan vidjela u Dolores parku u San Franciscu - u ružičasto); o državi u kojoj se prosvjeduje o svemu na svakom koraku, a pritom se pušačima zabranjuju bilo kakva - ali BILO KAKVA - prava (i u javnom i u privatnom prostoru); u kojoj je "politička korektnost" temelj sustava vrijednosti, ali svejedno postoji jasna i izrazita segregacija; o državi u kojoj svi joggiraju, voze bicikle s kacigama na glavama i ne znaju što bi s bilo čime što je izvan onoga što su im rekli / zapovjedili / normirali.

Ipak, mjesto na kojem se ja nalazim miriše na ocean i obojano je u zeleno. U tom mjestu nema zime (iako je Mark Twain navodno rekao da nije doživio veće zime od ljeta u San Franciscurolleyes), pa se božićne lampice stavljaju ne oko božićnoga drva, nego oko golemih kala. Živim u kući preko puta koje je vrtić s djecom svih mogućih rasa, koja je okružena parkovima i mirom. I o tome ću pisati.

U mojim novim zapisima utkano je sve ono što prije pet godina nisam bila, a sada jesam: u božanstvenim sam 30-ima (tek zagazila), u braku (tek zagazila), u novom stanu (tek zagazila), s dr. sc. diplomom u ladici (tek je stavila).

Pozdrav iz Kalifornijewave.
pipi_piaf

Post je objavljen 08.02.2011. u 04:57 sati.