Teško mi je. Sinoć pogotovo. Još uvijek. Naime, nije mnogo vremena prošlo od našeg prekida tako da se niti ne bih trebao osjećati drugačije... ali... Variram.
Vidim da nije nesretna. Smije se, veseli. A kod mene crnilo, mrak, tuga i bol.
Kako i sama kaže, ne voli me dovoljno da bi sa mnom provela život. Kad razmislim o posljednjih 5 godina... osjećam se iskorišteno, izigrano i povrijeđeno. Nažalost, vjerojatno bi me ostavila kad-tad. Kupovao sam je izletima, izlascima, skupim poklonima. Negdje u dubini bio sam možda toga i svjestan... ili ne. Vidio sam da je to čini sretnom i želio sam da bude sretna. Činio sam sasvim pogrešne stvari.
Sad, kaže, zna što želi. A ja... želim da mi se vrati. Da počnemo ispočetka, bez obzira na sve.
Volim je, bez obzira na sve. Jako sam slab na Nju.
Možda ću obrisati i ovaj post... Jednom... možda... i zaboraviti je.
Post je objavljen 06.02.2011. u 09:06 sati.