Marketing
Spoznaja?!
(Tekst koji slijedi trebao je biti komentar na zadnji post blogera @TransformacijaSvijesti, ali ga zbog dužine objavljujem u vidu posta.)
U zadnje vrijeme u svojim uvjerenjima postajem sve radikalniji, i što se tiče naših društvenih odnosa, i što se tiče tzv. duhovnosti... Npr. spoznaja, što je to, o kakvoj se spoznaji radi, što to treba spoznati?... Odbacujem spoznaju... Nje nema, ona je nemoguća, ona je zabluda... Tzv. istina je nespoznatljiva, nema se što spoznati, mi nemamo što spoznati... Kakvo „sebstvo“, kakav „Bog“?!... Izmišljotine!... Izmišljotine kojima hranimo svoj ego, svoju želju za „znanjem“... Ali mi ne možemo znati, ne možemo i fajrunt, nije nam dana ta mogućnost, nemamo alat s kojim možemo steći znanje, spoznati istinu... Ma kakvu istinu?!... Nema se što spoznati i točka... Želimo otkriti tajnu života, želimo spoznati „Boga“?!... Zajebite stvar... Spoznaje nema... E, taj uvid vam donosi „prosvjetljenje“ – da spoznaje nema... Ne morate se bojati nikakvog „Boga“, ne morate se brinuti o nikakvim „nagradama i kaznama u zagrobnom životu“, ne morate se bojati smrti jer istu ne možete iskusiti (to ne znači da nećete umrijeti, već samo nećete iskusiti smrt, jer ista ne postoji izvan vašeg uma koji je također umjetna tvorevina, naime, iskustva bez misli nema, uma bez misli nema, a u trenutku smrti misao nestaje, iskustvo nestaje, nemate se čega bojati)... Ne morate tražiti utjehu u vjeri zato što ne znate, a mislite da bi trebali znati pa vjeru pretvarate u znanje... Ne morate znati (nitko vas ne tjera, slobodni ste da živite u neznanju), a i ne možete znati, i zato ne pretvarajte vjeru u znanje jer tako živite u zabludi, otvarate mogućnost da patite i nanosite patnju, i ne dopuštate da se život očituje u svom prirodnom stanju – bez potrebe za znanjem...
Mi i život nismo dvije odvojene stvari, pa da jedna treba spoznavati drugu... Život nema potrebu za spoznavanjem samoga sebe, misao je ta koja ima tu potrebu, ali mi nismo misao... Misao je ta koja imenuje, koja definira stvari u svijetu u kojem živimo, uključujući nas same... Ona nam kaže mi smo ljudi, ovo su biljke, ono su životinje, ovo je krava, ono je cvijet... I u tom smislu misao je korisna, nama kao samosvjesnim bićima nužna da bi praktično funkcionirali, da bi komunicirali... Ali tu je kraj, misao nije ništa više od toga, ona nije znanje, ona nije istina, ona nije alat za spoznavanje... Ako mi imenujemo cvijet, tako ga nismo spoznali, mi ne znamo što je to što smo imenovali cvijetom, samo smo mu dali taj naziv kako bi ga razlikovali od krave, a kravi njen naziv kako bi je razlikovali od cvijeta... I onda nam misao daje mogućnost da definiramo i druge osobine tih bića, cvijet miriše, krava daje mlijeko itd... I zahvaljujući tom moćnom sredstvu (misli) kojim stječemo „znanje“ umislili smo da znamo, umislili smo da možemo spoznavati... Ali ne, mi mišlju ne spoznajemo ništa niti smo to u stanju... Znamo da krava daje mlijeko, jer to vidimo, znamo da cvijet miriše jer to njušimo, ili ako nikada nismo vidjeli kravu ili onjušili cvijet onda to znamo jer smo čuli od nekoga, ili pročitali negdje... Uglavnom, misao nije sredstvo spoznaje, već sredstvo obrade podataka koje primamo putem naših osjetila... Ali niti naša osjetila nisu alat za spoznavanje, ona su alat za doživljavanje, alat za stjecanje iskustava, i u kombinaciji sa mišlju stvaraju nam neophodno znanje za naše praktično funkcioniranje...
Ali to znanje nije ona spoznaja za kojom teži naš um zaražen strahom... Takav um traži istinu (koju nije u stanju spoznati jer ista kao takva opstoji samo u tom umu), jer se boji neznanja... Zašto se taj um boji neznanja?... Taj um osjeća da je ograničen, da mu nije dano da zna sve, i postavlja si pitanje zašto?... Koju to tajnu ja ne smijem znati i zašto?... Pa izmišlja raznorazne mitove kako bi zadovoljio svoju egocentričnost, kako je čovjek rođen na sliku nekakvoga „Boga“ te proglašen gospodarom zemlje i ostale gluposti... Gluposti koje čovjeka udaljavaju od njegovog prirodnog stanja i održavaju na životu njegov bolestan um, jer taj um umrijeti ne želi, a drugačije ne može preživjeti, mora se hraniti mitovima koji mu daju zadovoljštinu, koji mu daju spoznaju koju toliko želi, a ne može je steći kad ista ne postoji... Taj um stvara i pojam spoznaje i potrebu za spoznajom, kao i pojmove znanja i neznanja, a time stvara i pojam istine koju želi spoznati... Pojmove koje život ne poznaje, pojmove koji su životu nepotrebni... Osjeti, misao i um nisu tu da bi spoznavali, jer se nema što spoznavati... Ta pomagala nisu ovdje da bi s njima sprečavali očitovanje života u njegovoj prirodnosti, što činimo upravo potragom za spoznajom, um izmišlja istinu koju treba spoznati i tako nas udaljava od toga da osjećamo život koji jesmo... Pustite život da teče svojim tijekom, pustite život da bude život u svojoj punini, ne opterečujte ga nikakvim potragama, ne gušite ga nikakvim istinama, ne uništavajte ga strahom, jer se nemate čega bojati... Uživajte u okusu kravljeg mlijeka i mirisu cvijeća, to je najveća i najljepša spoznaja koju možete steći, nema ništa više od toga, zar je uopće i potrebno?... Živite život i uživajte 
...
Post je objavljen 02.02.2011. u 02:20 sati.