(1987.)
pogledaj u moje prazne oči
vidjet ćeš zamagljenu sjenu na licu
takav nikada te neću moći
podsjetiti na princa, samo na propalicu
moje je ime prašina u zraku
moje su riječi mrtve i nijeme
izgubit ću se u posljednjem vlaku
koji neće stići na vrijeme
nemam više ni nade ni žara
ideale sam prodao krivome bogu
izgledam sretno ali osmijeh vara
i već polako padam s nogu
više nemam snage lagati sam sebe
ne želim da i ti slušaš te laži
svjestan da nisam dostojan tebe
a mnoštvo boljih baš takvu te traži
zaslužila si nekog boljeg od mene
ja ti ne mogu više baš ništa dati
i kad sa tobom ovaj tramvaj krene
tu naša će ljubav zauvijek stati
Post je objavljen 31.01.2011. u 09:32 sati.