Ostavismo još jednu godinu za sobom. Ispratili smo je svaki na svoj način, vjerujem onako kako je i zaslužila. Kada smo prije godinu dana ulazili u tada novu zadnju godinu prvog desetljeća prvog stoljeća trećeg tisućljeća ili kraće 2010. godinu nadali smo se mnogočemu i očekivali štošta. Jesmo li je zadovoljni ostavili iza sebe?
U 2010. godini Klubom su vladali novi ljudi, koji su financijski spasili seniorsku momčad, doveli novog čovjeka struke te novog trenera prve momčadi. Tada novi, a sada već bivši, trener prve momčadi završio je jesen na samome vrhu tablice 4. HNL. Bravo, bravo! Kamo sreće da se sa jednakom ozbiljnošću i brigom tretirala i nogometna škola.
U 2010. godinu ušli smo i sa novim voditeljem škole, što je mnogo obećavalo. Nakon Šake očekivalo se više odgovornosti, stručnosti, razumijevanja i brige o svim momčadima i igračima škole. Kamo sreće da je bilo manje propusta i pogrešaka.
U 2010. godini nismo se baš proslavili rezultatima na kraju sezone. Možemo se pohvaliti tek pokojom medaljom sa turnira. Jesenski saldo nove sezone, osim ugodnog iznenađenja pojavom novih malih nada, realno, također nije ispunio sva očekivanja. Kamo sreće da se netko zbog toga zabrine.
U 2010. godini klinci su se na Klaki pekli na +30, smrzavali na -7, valjali u blatu, grudali po snijegu, klizali po betonu… Jednostavno, na Klaki ništa nova, a uređeno i dugo čuvano pomoćno igralište, opet je u istom stanju kao prije. No konačno su se isplatila višekratna pisanja i višegodišnja hodočašća (što Uprave, a još više roditelja) po gradskoj birokraciji te su krajem godine počeli radovi na rasvjeti oko spomenutog igrališta. Može li se ove godine više i bolje?
U 2010. godini organizirali smo još jednu Oluju. Bio je to organizacijski do sada najzahtjevniji turnir sa čak 8 ekipa više nego do sada i velikim svečanim zatvaranjem na nivou uz koncert Prljavog kazališta. Osim Upravnog i Organizacijskog odbora te angažmana djelatnika kluba i većine trenera , turnir su u najvećoj mjeri fizički pripremili i odradili roditelji 2000. godišta, uz nesebičnu pomoć pojedinaca drugih generacija. Kao i uvijek turnir je bio povod za veće akcije, pa su tako (opet) roditelji pionira, limača i zagića financijskim i radnim akcijama natkrili tribinu, osvježili fasadu, izgradili nadstrešnicu… Bila je to još jedna demonstracija snage zajedništva i angažiranosti roditelja, koju već nekoliko godina uporno i uporno forsiramo i njegujemo preko ovog bloga.
Tristo60pet dana stariji, iskusniji i zreliji, nadam se i toliko mudriji i pametniji krećemo u novu godinu. Želim Vam svima osobno sve najbolje, a klubu više rada, novaca, uspjeha, tolerancije, razumijevanja, bolje uvjete i međuljudske odnose te da svi članovi UO, NO, Stegovnog povjerenstva i svi djelatnici kluba ozbiljno shvate svoje uloge i maksimalno se angažiraju, da nogometna škola kadrovski i organizacijski profunkcionira kako bi trebala, a tada ćemo i mi roditelji imati više povjerenja u klub i manje razloga uplitati se u njegovu svakodnevicu.
Post je objavljen 31.01.2011. u 07:45 sati.