- Seljačke novine – surađivao kao mladić
- Hrvatska prosvjeta – pretplaćen kao sveučilištarac
- SACERDOS CHRISTI (1922. – 1937.) – odlučio se za svećeničko zvanje pročitavši život i djelovanje Klementa Hofbauera
- PROPOVJEDNIK – dodatak Sacerdos Christi – u (1925. – 1945.), suradnik
- KARITAS – piše osam brojeva pod okriljem nadbiskupa Bauera
- Katolički list – izdavač Zagrebačka nadbiskupija
- Hrvatska straža – jedini katolički tjednik – prijeti liberalni tisak – dekristijanizacija vjernika – izložba katoličkog tiska u Vatikanu (1936.),zaostaje u tehničkom smislu za liberalnim tiskom,podlegla stranačkim
- stao u obranu katoličkog tiska u vrijeme Kraljevine Jugoslavije
- Dinar štampa – izdavačko društvo svetog Jeronima
- PRVI KONGRES HRVATSKOG KATOLIČKOG TISKA – organiziralo društvo Pljevo (28. travnja 1939.) – obrana hrvatske budućnosti riječju i perom
- Hrvatski glas – izlazio do 30. kolovoza 1941. (dopisništva-Sušak,Split,BG,ZG)
- Biskupska konferencija 20. rujna 1945. – slobodno djelovanje katoličkog tiska
- proces,optužnica – druga točka – suradnja tiska s okupatorom i Pavelićem
- presuda Katoličkom tisku – 11. listopada 1946.
- GLASNIK ANTUNA PADOVANSKOG (VERITAS) – travanj 1961. – IVON ĆUK
- GLAS KONCILA – utemeljitelj FRANJO ŠEPER – prvi broj 4. listopad 1962.,a prvi novinski format 25. prosinca 1963.
- svećeništvo Božji dar određenoj osobi,Crkvi,narodu
- posjećivao dječačko sjemenište na Šalati i bogoslovno sjemenište na Kaptolu
- Ivan Fuček – njegov ministrant – ideal svećeništva
- glavni predmet naše ljubavi mora biti Isus Krist u oltarskom sakramentu
- pobožnost i ljubav prema božanskom Spasitelju u presvetoj euharistiji
- traži snagu u tišini tabernakula
- svećeništvo – osobno darivanje (strpljivost,postojanost,krepost i vjernost)
- svećenik – mučenik svoga zvanja (vjernost Kristu i njegovoj Crkvi)
- liturgijsko ruho – moralno i alegorijsko značenje – svrha: proslava Boga,pobožnost,duhovna sabranost
- tumačenje liturgijskih boja – vjernički odgoj
- crvena liturgijska boja – plamen ljubavi koja gori u srcu čovjeka prema Bogu – spreman dati život za Boga i vjeru
- bijela liturgijska boja – znamen svjetla (čistoća,nevinost,svetost,radost,
preobraženje) – podnošenje kušnje i patnje i odricanje
- Nikola Borić – posluživao mu kod svete mise u Lepoglavi (4 godine)
- 1943. – daje poticaj za pobožnost prvih subota
- preporuka širenja marijanskih pobožnosti
- misli o svećeništvu utemeljene čitanjem i razmatranjem riječi Božje,sakramenti
- njegov otac primao svećenike – ne gleda njihove činove,svećenički karakter
- 29. travnja 1953. – rado daje svoj život da živi Crkva Božja
- kad bi se još jednom rodio opet bi bio svećenik
- rodio se 8. svibnja 1898. u Brezariću
- peto odnosno deveto dijete
- 25. svibnja 1905. – primio sakrament potvrde
- 1907. se sele iz Brezarića u Krašić gdje Alojzije završava osnovnu školu
- isticao se pravdom,istinom i pobožnošću
- očev muževan stav u životu i molitvi – odlučna vjera i djelatna ljubav
- majčina ljubav,velika krunica,slika Marije pomoćnice,uljanica iz najranije mladosti – ljubav prema molitvi krunice (majčin post srijedom,petkom,subotom)
- slika Marije pomoćnice – u krašićkom sužanjstvu
- po preporuci Stjepana Huzeka srednju školu nastavlja u Zagrebu
- gimnazijske nauke završio u gimnaziji na Gornjem Gradu
- nakon šestog razreda gimnazije prešao u Nadbiskupsko sjemenište na Kaptolu
- maturu položio 26. lipnja 1916. – 96. karlovačka pukovnija u Karlovcu
- 1916. – šestomjesečni časnički tečaj u Rijeci – molitva na Trsatu nedjeljom
- 20. veljače 1917. – odlazi na talijansko ratište – pokazuje ljudsku i kršćansku dobrotu prema svakom vojniku
- bitka na Piavi 15. lipnja 1918. – u njegovu okruženju preživjelo sedam vojnika
- 2. srpnja 1918. – dospijeva u zarobljeništvo (logori: Mestre kod Venecije,
Ferrara,Nocera Umbra)
- Jugoslavenski odbor – otpor Austrijancima u svrhu osnivanja države SHS
- predstavnici odbora nagovarali časnike i vojnike na solunsko bojište – on prihvaća – nazvan SOLUNAC
- potporučnik u Gnjilanama i Prištini kod izgradnje ratom razorenih područja
- pisma stricu Matiji Stepincu – mladenačka ozbiljnost,vjernička orijentacija,
potpuna predanost volji Božjoj
- u proljeće 1919. demobiliziran i vraća se kući te ne želi ići na bogosloviju zbog strahota koje je proživio na ratištu,upisuje agronomiju (Domagoj) kako bi preuzeo očevo gospodarstvo,odustaje nakon prvog semestra i uključuje u poljodjelstvo
- omladinsko gimnastičko društvo „Orlovi“
- orlovski sletovi u Brnu (1922. nosi hrvatsku trobojnicu) i Đakovu (1924.)
- Kneipova metoda (masirao se hladnim ledom,okupao se u rijeci Kupi)
- potreba za vlastito ognjište – očeva preporuka djevojke Barić i Medven
- vodio se vjerom – djevojka Marija Horvat (12 pisama,6 njegovih sačuvano)
- Anđela Horvat 18. rujna 1973. dala pisma biskupu Franji Kuhariću
- velikani se ne rađaju,a ne postaju – dokaz međusobna pisma
- njegova zrelost u poimanju obitelji,zaručničke i bračne čistoće,smisao obitelji
- on i Marija (čitala liberalni tisak) nisu bili zaručnici u pravom smislu riječi
- 25. ožujka 1924. – samo pred svjedokom i svećenikom postaju zaručnici
- lažni liberalizam kao posljedica čitanja svakojakog štiva
- prvo pismo – 23. veljače 1924. – obilni Božji blagoslov,pouzdana molitva
- 25. ožujka 1924. – poimanje obitelji – ne samo djeca već i međusobna potpora
- brak ispunjen križevima koji se može izdržati samo čistom vjerom
- Marija odbija udaju za njega (28. ožujka 1924.) – nisu jedno za drugo – ona ga ne želi varati,a on joj pruža bratsku pomoć u životnim nevoljama
- otvorio srce Bruni Fornetiću i rekao da mu je svećeništvo životni poziv
- naum prvo otkrio majci (svetište Majke Božje dolske),zatim ocu – veselje
- borba za svećenstvo kao kod proroka Jeremije
- poznavao njemački jezik – izrazi želju za studiranje u Innsbrucku
- njegov fakultet: GERMANICUM – HUNGARICUM (u Rimu)
- u samostanu franjevaca u Jastrebarskom od patera Šimuna Sikovića posudio priručnik dogmatske teologije na latinskom jeziku
- osam godina stariji od ostalih studenata
- pomogao mu duhovnik pater Otto Pfulf
- uređivao zidne novine „Žeravice“,u ljetnikovcu bio stolar
- ispite polagao u roku,bio osrednje talentiran ali marljiv i ustrajan
- planinario – bio najuspješniji,glumio u zavodskim predstavama
- bio nadglednik mlađih kolega i zvonar
- u župi San Camillo predaje djeci vjeronauk
- pobožne vježbe obavljao s vidnom sabranošću i nutarnjom toplinom
- tonzura – u lateranskoj bazilici svetog Ivana
- ostijariat i lektorat u istoj bazilici 24. ožujka 1930.
- egzorcitat i akolitat – 6. svibnja 1930. – crkva rimskog sjemeništa
- red subđakonata – 5. travnja 1930. – u lateranskoj bazilici
- red đakonata – 18. svibnja 1930. – crkva rimskog sjemeništa
- za svećenika ZAREĐEN U RIMU 26. LISTOPADA 1930. (zaredio ga mons. Josip Palica,nadbiskup filipski)
- mlada misa u bazilici Santa Maria Maggiore 1. studenoga 1930. (Josip Lončarić)
- kod ručka – crveni karanfil – znak mučeništva
- 1. srpnja postaje DOKTOR TEOLOGIJE (diploma mu izdana 10. listopada 1931.)
- u Rijeci (na relacija Trst – Zagreb) ostavlja spomen-zahvalnicu na Trsatu (1931.)
- 19. srpnja 1931. u svojoj župi u crkvi Presvetog Trojstva ima mladu misu (propovijed mons. Josipa Lončarića) – Josip Stepinac (njegov očekivani)
- „Hrvatska straža“ – mladi,umni i kreposni svećenik
- kad se vratio u domovinu – ljubav prema Crkvi,poštovanje pape i Majke Božje
=) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =) =)
-papa Pio XI. 28. svibnja 1934. imenovao ga nadbiskupom koadjutorom – ima pravo naslijediti nadbiskupa Bauera
- za biskupa posvećen 24. lipnja 1934.
- 7. prosinca 1937. – upravu Zagrebačke nadbiskupije preuzima Stepinac
- svoju dužnost vršio 1939. – 1945.
- pridonio osnivanju 14 novih zagrebačkih župa
- proslavio 20 euharistijskih kongresa
- posjećivao slijepu i gluhonijemu djecu,pohodio radnike i zatvorenike
- blagoslov novih zgrada,bolnica,otvorenje željezničke pruge Koprivnica-Varaždin
- očuvanje i promicanje kršćanskih načela u obiteljskom životu,očuvanje dara života,borba protiv psovke,ovisnosti o alkoholu,očuvanje mladih u duhu naroda
- 3. srpnja 1934. – rodila me majka Hrvatica i otac mi je Hrvat (kralju Alexandru)
- osuđivao rasne zakone u NDH i Jugoslaviji,obrana ljudskih prava
- 14. ožujka 1943. – u propovijedi osudio nacističku ideologiju
- 31. listopada 1943. – Katolička Crkva poznaje rase i narode kao tvorevine Božje
- branio Židove (pružio im pomoć zbog rasističkih zakona u NDH),milostinju dijeliti radosno i bez oklijevanja – protiv njemačke tiranije,prijatelj Židova
- ljeto 1941. – oslobodio zagrebačkog pravosl. metropolita Dositeja iz zatvora
- rujan 1942. – 200 pravoslavaca spasio iz Stare Gradiške
-1943. smjestio 10000 srpske i partizanske djece (s Kozare)
- pobrinuo se za 5000 djece iz logora u Dalmaciji
- 1944. iz Jasenovca spasio 56-ero srpske djece
- smjestio izbjegle slovenske svećenike u Zagrebačku nadbiskupiju (njegovo ime upisano zlatnim slovima u povijest Mariborske biskupije)
- smjestio preko tristo izbjeglica iz Poljske (1939.)
- uvjet za mir je osiguranje prava na život i nezavisnost svih naroda (ratni zločinac za komunističke vlasti)
- branio pravo Hrvata na samostalnost i neovisnost – domoljub – etičar,katolik
- križni putevi – teški genocidi – 200,000 ljudi izbjeglice
- smatran opijumom naroda,Tito tražio odcjepljenje od Rima (Jugoslavenska)
- 4. lipnja 1945. odbio Tita za stvaranje Jugoslavenske Katoličke Crkve – progoni
- odbio slobodno napuštanje zemlje – montiranje sudskog procesa protiv njega
- uhićen 17. svibnja 1945.
- progon prema mladima,vjerskom odgoju i svjetonazoru
- 24. lipnja 1945. – pisma župnicima – roditelji neka preuzmu vjerski odgoj djece
- pismo Vladimiru Bakariću – nemogućnost ispovijedanja vjere,savjesti i prava na vjerski odgoj i onemogućavanje karitativne djelatnosti
- 1945. – 1946. zabrana vjerskog obrazovanja u vjerske škole i ustanove
- ubijeno 243 svećenika,169 zatvorenih i 89 nestalih
- opća nesigurnost za život svećenika,vjerskog rada i odgoja redovnica – otuđenje crkvene imovine,uništavanje groblja,zapreke pri sklapanjima crkvenih brakova
- traže slobodu katoličkog tiska,škola,sloboda vjeronauka u svim razredima,
udruživanja i karitativne djelatnosti,ljudske ličnosti i prava,kršćanskog braka (pismo poslano Titu 22. rujna 1945.)
- reakcija vlasti na pismo bila burna,tisak širi neistine
- 4. studenoga 1945. u Zaprešiću napad na njega (s ciljem da ga ubiju)
- 7. studenoga 1945. pismo svećenicima zbog opasnosti za svoj život
- „prežalosni proces“ – papa Pio XII
- suđenja započela 28. kolovoza 1946.
- uhićen 18. rujna 1946.,na sud izveden 30. rujna 1946.
- neće se braniti – cilj bio maknuti ga kao nadbiskupa i poniziti Crkvu
- branitelji su mu bili Ivo Politeo i Natko Katičić
- 11. listopada 1946. – prisilan rad na 16 godina i gubitak političkih i građanskih sloboda na 5 godina
- 19. listopada 1946. – prevezen u Lepoglavu – nije imao kontakt s nikim
- posjet majke Barbare 11. prosinca 1947.
- 5. prosinca 1951. prebačen u kućni pritvor u Krašiću – nigdje izvan župe,stroga kontrola policije,osobna pošta mu nije uručavana – uništavana
- 12. siječnja 1953. papa Pio XII. ga imenovao kardinalom
- 1952. zdravlje mu postalo kritično
- 1953. znaci Vaquezove bolesti – John Lawrence produžio kardinalov život
- 10. veljače 1960. – primio bolesničko pomazanje,zatražio svijeću
- posljednje riječi – FIAT VOLUNTAS TUA – BUDI VOLJA TVOJA
- stroga obdukcija,srce kod Franje Šepera,zahtjev za balzamiranje
- 3. listopada 1998. Ivan Pavao II. ga u Mariji Bistrici proglasio blaženim
Post je objavljen 23.01.2011. u 17:25 sati.