da vam ispričam jednu priču koja tek počinje, a počela je čarobno...
bio je jedan od najtužnijih mjeseci našeg života... godišnjica našeg anđela...
svaki dan smo ponovno prolazili ...
svaki dan dok sam putovala na posao nisam mogla zaustaviti misli, prestala sam i slušati radio jer je svaka pjesma bila tužna, imala neko značenje i samo mi se plakalo...
rijetko koji dan je prošao da sam hodala po pustoj tkalči i plakala, pa se opet smirila...
kupili smo joj vjenčić od ivančica u obliku srca, cvjećarka je to prekrasno napravila... kumovi su joj poklonili prekrasnu staklenu piramidicu sa crtežom anđela i piše "NAŠ MALI ANĐEO"... puno bijelih lampaša ukrašavalo je grob taj dan...
ja uvijek kažem - "Laura zauvijek u našim srcima"
i tako je došao i kraj mjeseca... bili smo na jednoj svadbi, veseli kao i uvijek...
ali mog muža je nešto tištilo... jedna vesela curica ga je podsjećala na našeg anđela i nije se mogao više veseliti...
tako smo oboje završili u autu tješeći se međusobno...
bila je prekrasna noć, nebo puno zvijezda... obećala sam mu da će drugi puta biti sve u redu i da će nam naša ljepotica dati prelijepi dar...
nismo ni slutili da nam je naš anđeo te večeri poslao tu divnu čaroliju, onaj potez anđeoske prašine što je potrebno kao treći sastojak za prelazak u blaženo stanje...
nije puno prošlo do prekrasne dvije crtice na štapiću.... naše drugo zlato sada raste u meni i seka s neba nam pomaže iz dana u dan...
uz sve nedaće.. koje su ipak tema za neku drugu priču...
hvala ti anđele, vole te mama i tata!
Post je objavljen 22.01.2011. u 11:32 sati.