Budućnost oglašavanja i pristup osobnim informacijama
Budućnost oglašavanja i pristup osobnim informacijama sam napisao kao kolumnu za internet fanzin "The Void". Ono čime se ponosim je da sam po prvi put iskoristio svoje znanje studenta ekonomije i kombinirao ga sa svojom fanatičnošću za filozofiranjem i razmišljanjem o budućnosti.
Svi smo mi fascinirani budućnošću! Volimo čitati, pisati, gledati i razmišljati o njoj. Djelomično u tome leži i popularnost znanstvene fantastike. Jednako tako, budućnost nas također i plaši. Ništa čudno jer ljudi su oduvijek strepili od nepoznatog, a što je više nepoznato od onoga što se još nije niti dogodilo, a neizbježno završava smrću!
Ironično, uskoro bi nam se moglo dogoditi da nas jednako tako počne strašiti mogućnost prevelikog znanja.
Što želim reći s time?
Za sve one s ikakvom sposobnošću opažanja, već je neko vrijeme jasno da se o svakomu od nas prikupljaju podaci i informacije. Ne govorim samo o našim osobnim podacima poput imena, prezimena ili adrese. Govorim o stvarima poput ukusa u filmovima, glazbi, jelu, piću, seksualnosti, političkih ili vjerskim uvjerenjima ili manjkom istih.
Naša je stvarnost da već sada postoje takve kombinirane baze podataka da ako posjedujete telefon, adresu, izvadite osobnu ili zdravstvenu iskaznicu ili se pak učlanite na tečaj latinskog plesa - vi ste poznati. Do vas se može doći.
U bolnicama se već duže radi na prebacivanju zdravstvenih kartona i podataka u elektronički oblik kako bi bili dostupni na Internetu. To se radi kako bi vaša povijest bolesti i liječenja bila poznata svim ostalim doktorima i specijalistima u budućnosti radi boljeg liječenja. Isto tako, to znači da će još jedna ogromna količina vaših podataka biti prisutna u bazama podataka, spremna za izvlačenje.
Vaši bankovni podaci nisu dostupni samo onoj banci čiji ste klijent, oni su dostupni svim ostalim bankama, osiguravajućim društvima i štedionicama. Jednim pogledom na zapise s vaše kreditne kartice moguće je vidjeti gdje ste, kada i na što potrošili svoj novac. Sve to sa dostupnim i, iskreno, već pomalo zastarjelim tehnologijama.
Nedavno se pojavila inicijativa u zemljama poput Rusije, Indije, Kine i Irana (ali i drugih) da se sve državne institucije i poduzeća moraju prebaciti sa korištenja komercijalnih softwarea (poput Adobeovog, Microsoftovog, Corelovog) na open-source. Zašto? Zato jer su se pojavile spekulacije o tome da su Američke obavještajne službe zatražile od tih i sličnih proizvođača da u svoj software počnu ugrađivati backdoor (stražnja vrata) programčiće s kojima bi lakše dolazili do informacija, e-mailova i dokumenata korisnika. Nije ta inicijativa nastala zato što vlade tih zemalja smatraju open-source sigurnijim nego ga je lakše prilagoditi svojim potrebama. Drugim riječima, ne žele oni spriječiti stavljanje backdoor programa u software nego ih žele nadzirati.
Razmislite malo o implikacijama svega ovoga. Ako ste mislili da su oglašivači bili invazivni, nemoralni i naporni do sada, što mislite kakvi će biti kad se dočepaju takvih podataka? Mislite da se to neće dogoditi? Mislite da je to sve nemoralno? Da zvuči previše Orwellovski? Čitajte dalje!
Ako ste ikad kupovali nešto preko Amazona, E-Baya, ili sličnih servisa i internetskih trgovina, onda će vam biti poznat koncept "Ako vam se svidjelo X, probajte onda Y!" Oglašavanje koje iskorištava vaše prethodne kupnje, želje, navike i ukuse je već u punom zamahu. Na isti način na koji rade "like" stranice na Facebooku, "preporuke" na YouTubeu, ali i drugim društvenim servisima poput Twittera, MySpacea ili Groovesharka, radit će i ciljano oglašavanje koje će iskorištavati do najveće moguće mjere sve vaše zapisane i zabilježene želje, navike, politička opredjeljenost...itd. Lista je poveća, a sa svakim danom sve se više povečava.
U zadnjih tridesetak godina, ako ne i više, svjedoci smo strelovitog napretka u tehnologiji, genetičkim istraživanjima i eksperimentalnoj psihologiji. Svakim danom, naše znanje o vlastitim genetičkim zapisima postaje sve opsežnije. Vjerojatno nismo daleko od vremena, ako već nismo sposobni, "pročitati" kakve sve predispozicije, sklonosti ili slabosti leže u nekoj osobi, u našim genima. Čekajte samo dok se oglašivaći ne počnu služiti genetičkim profilima za plasiranje svojih oglasa. Preparati za spriječavanje opadanja kose muškarcima, tablete za žene s povećanom opasnosti od depresije ili raka dojke, već ovisno o predispozicijama pojedine osobe.
Oni koji su čitali "Digitalni ugljik" od Richard Morgana, sjetit će se gradova na čijim se ulicama nalazi obilje holoemitera koji odašilju transmisije personaliziranih oglasa. Sjetite se Spielbergovog "Specijalnog izvještaja" i personaliziranih oglasa koje aktivira sken rožnice Tom Cruiseovog oka.
Ideja ovakve marketinške mašinerije nije nova ali njeno ostvarivanje je sve bliže i trebalo bi barem zabrinuti svakog od nas.
Zamislite si samo primjer: šetate ulicom, gledate svoja posla, razmišljate o životnim problemima kao i svako drugo ljudsko biće na Zemlji kad vas, na jednom od uličnih uglova, skenira stup za oglašavanje. Prema vašem genetičkom i psihološkom profilu te svojim bazama podataka, on zaključi da najveću šansu za uspjeh kod vas imaju oglasi o nekretninama jer je jedna od vaših najvećih želja skučavanje. Uvidom u vaše imovinsko stanje od uoči da ne posjedujete svoju kuću pa vam prezentira izbor svojih najboljih oglasa nekretnina koje su u rangu vaših mogućnosti (budući ima uvid u vaše financijsko stanje i kreditnu sposobnost). Odmah s oglasima, ponudi vam se i plan financiranja i otplate zajedno s kamatnim stopama koje odgovaraju eventualnim rizicima od genetičkih predispozicija za razne bolesti.
Ovo je prilično bezazlen primjer zastrašujućih implikacija ali ono što je najgore je da je ovo samo mašta. Stvarnost je nerijetko mnogo okrutnija, bezličnija i uvelike strašnija.