Kako na samrti lezi (ili je lezala) jos jedna bliska a relativno mlada osoba, zato danas pomalo turobna ali vazna tema: smrt.
Ukoliko se osjećate nesigurnima ili niste u stanju razgovarati s djetetom o smrti, pronađite osobu od povjerenja i povjerite joj taj zadatak.
Ukoliko ste imali slučaj smrti u bliskoj okolini, vaše će dijete željeti znati što se dogodilo, kakvo je značenje onoga što se dogodilo, što će se dogoditi njemu. Pokušajte razjasniti sve nedoumice i odgovoriti na sva pitanja koja dijete postavi.
Objasnite smrt jednostavno i najosnovnijim činjenicama. Budite iskreni.
Upamtite da je djetetova pažnja kratkotrajna. Dijete u jednom trenutku može plakati, a već u drugom pojuriti u smjeru igre. Potpuno je normalna dječja želja za igrom i u teškim trenucima, obavijenim najtežim emocijama.
Kao i odrasli, i djeca tuguju različito. Vrlo često, djeca ne pronalaze riječi kojima bi opisala svoje osjećaje. Dječja reakcija na smrt koja se dogodila ovisit će o dobi djeteta. Potrebe sasvim malog djeteta razlikovat će se od onih adolescenta. Međutim, svako dijete treba uključiti u obiteljske događaje koji slijede nakon smrti, u skladu s djetetovim željama.
U razgovoru s malim djetetom, potrebno je biti iskren i jasan, kako bi se izbjegla zbunjenost i krivo shvaćanje u budućnosti. Neke od ideja o čemu govoriti i što reći:
* Umrijeti znači da osoba više nije živa, njeno je tijelo prestalo "raditi".
* Umrla osoba ne može govoriti, disati, kretati se, jesti ili činiti bilo što drugo što čine žive osobe.
* Razgovarajte o osobnim vjerovanjima i prihvaćanju smrti, spomenite i vlastito vjerovanje u život poslije smrti, ukoliko vjerujete u njega. Opišite djetetu svoje vjerovanje.
* Sjećanje je vrlo važno djeci. Pomaže im razgovor o osobi koja je umrla, prizivanje sjećanja na osobu i vesele događaje vezane uz umrlu osobu.
Pomirite se s vlastitim emocijama
Većina roditelja s djecom o smrti razgovara tek kad se suoče sa smrtnim slučajem i tek tada razmišljaju kako uopće upoznati dijete s konceptom smrti. To baš i nije pravo vrijeme za planiranje razgovora o smrti, budući da su često i roditelji ti koji tuguju za gubitkom umrle osobe.
Najbolje je razraditi "plan" razgovora i smjera u kojem želite da on teče (učinite to upravo sada); razmislite o svojim vjerovanjima i dosadašnjim susretima sa smrću. Kad djetetu možete ispričati kako ste se osjećali kada ste izgubili kućnog ljubimca ili voljenu osobu (baku ili djeda, npr.), učinit ćete osjećaj gubitka i tuge univerzalnim i dijete će ga lakše prihvatiti i razumijeti.
Upoznajte dijete sa životnim ciklusom
Prilika za početak priče o smrti, kao dijelu života, svakodnevno ima na pretek, ali mnogi roditelji ignoriraju takve prilike, pokušavajući zaštititi dijete od takvih neugodnosti. Stručnjaci poručuju kako takve prilike treba iskoristiti! Osušeni cvjetovi u grmu mogu učiti o životu i smrti, kao i izmjene godišnjih doba ili smrt kućnog ljubimca. Posjećujte starije članove obitelji i prijatelje i pokažite djetetu proces starenja, naglašavajući ga kao prirodan, iako ne uvijek ugodan proces. Kad djeca primaju poruku kako je razgovor o smrti prihvatljiv, oslobodit će se i postavljati pitanja, a odgovori će im pomoći da lakše dožive i prebrode situaciju smrti voljene osobe. Djeca se sa smrću suočavaju prirodno, ukoliko im odrasli koji ih okružuju to dozvole.
Uključite dijete u svoje žalovanje
Netko blizak – vaša baka ili djed, blizak prijatelj ili čak supružnik, umire. Roditeljski instinkt žuri zaštititi dijete od boli koju sami osjećate. Nemojte! Ili će vaše dijete biti primorano suočiti se s emocijama kasnije.
Nije lako vidjeti vlastito dijete kako tuguje, ali skrivati se od djeteta ili ga udaljiti iz kuće (na skrb bilo kojoj drugoj odrasloj osobi), učinit će da se dijete osjeti izolirano i isključeno, s porukom kako nije u redu biti tužan ili plakati kad netko umre. To je upravo suprotno od onoga što djetetu trebate pokazati i naučiti ga. Ono što trebate učiniti je dati djetetu nadu kako će bol i tuga proći. Vaš je "posao" naučiti dijete da je bol dio života i da se s vremenom umanjuje i nestaje.
Budite iskreni
Na dječja pitanja o smrti, često je teško odgovoriti. Najbolje je biti direktan i iskren u svakom odgovoru i dati samo onoliko informacija koliko dijete traži. Ukoliko dijete zanima samo događaj ispraćaja pokojnika, odgovarajte na pitanja samo o tome, ako želi znati hoće li i ono umrijeti, budite potpuno iskreni, ali i vješti pa odgovorite kako će se to dogoditi za puno, puno godina, u dalekoj budućnosti.
Najveća preokupacija djece je njihova vlastita sigurnost. Djeca žele znati hoće li mama i tat uvijek biti uz njih. Pobrinite se da dijete zna kako planirate uz njega ostati još jako dugo, ali ako se slučajno dogodi nešto nepalnirano, da će ono biti zbrinuto i paženo.
Izbjegavajte klišeizirane fraze tipa "baka je otišla", "djed je zaspao". Ovakve će izjave otvoriti mnoga nova pitanja i stvoriti puno više nesigurnosti nego jednostavno "djed je umro". I ne zaboravite, ukoliko vas dijete iznenadi pitanjem, uvijek mu možete priznati da nešto ne znate.
Dajte značaja duhovnom aspektu vaše osobnosti
Religija nas poučava o smislu života i smrti, daje objašnjenja i pruža utjehu. Ukoliko niste religiozni, ipak možete poučiti dijete kako život ima i neki viši smisao od samog življenja. Oni koji ostaju mogu nastaviti dobra djela umrle osobe, neka dobra djela možete i posvetiti umrloj osobi. Roditelji dijete mogu učiti kako postoji razlog za sve događaje pa čak i smrt. Gledajući sebe kao mali, ali važan dio velikog životnog mozaika može pomoći djetetu da zadrži nadu i optimizam. U ovom smislu, duhovnost može pomoći u prihvaćanju smrti kao neizbježnog događaja koji ne znači nužno i završetak.
Očuvajte uspomene
Radije nego zabraniti spominjanje umrle osobe ili razgovor o zajedničkim veselim trenucima, potrudite se održati uspomene na preminulu osobu.
Dokle god razgovaramo o osobi, smijemo se pa čak i plačemo, ta osoba živi u nama. Umjesto da to samo kažemo djeci, pokažimo im primjerom.
Dodatne informacije
Smrt kućnog ljubimca obično je prvo iskustvo koje dijete ima vezano uz smrt i umiranje. Učinite od tog događaja vrijednu i pozitivnu lekciju. Oprostite se od ljubimca, ukoliko je moguće. Prođite kroz uobičajene rituale, sahranite ljubimca. Pomolite se za ljubimca, ukoliko prakticirate molitvu ili ga na neki drugi način ispratite iz ovozemaljskog života. Razgovarajte o smrti i vašim osobnim vjerovanjima vezanima uz smrt. Tugujte zajedno. Razgovarajte o ljubimcu često i s ljubavlju. Ovi sitni koraci pružit će vašem djetetu čvrstu osnovu uz pomoć koje će se lakše suočiti s gubitkom voljene osobe.
Treba li djecu voditi na pogrebe?
Općenito, stručnjaci kažu da treba. Puno je bolje, čak i za sasvim malo dijete, biti uz obitelj u vrijeme velike boli i žalovanja, nego odvojiti ga. Ukoliko je preminula osoba jedan od roditelja, dijete svakako treba biti uključeno u sve rituale žalovanja i ispraćaja. Planirajte vrijeme u kojem ćete pripremiti dijete na događaje koji slijede na posljednjem ispraćaju, što može očekivati, kakve su uobičajene reakcije ljudi prilikom pogreba. Ukoliko se bojite kako vas vlastita tuga može omesti u pomaganju djetetu kroz taj teški period, zadužite nekoga od rodbine ili prijatelja da se pobrine za dijete. Ukoliko je dijete neodlučno želi li prisustvovati pogrebu, ne potencirajte. Raspravite sve djetetove brige i raščistite nedoumice, ali ne forsirajte.
preuzeto s portala: www.roda.hr
zanimljivo za procitati i ovdje: kako reci zbogom
te ovdje: kako djeca tuguju i razumiju smrt
Preporucam procitati i ovaj clanak te komentare ispod njega jer se tice svih nas: Kako dostojanstveno umrijeti?
Post je objavljen 17.01.2011. u 14:24 sati.