Milan Bandić, (Grude, Bosna i Hercegovina, 22. studenoga 1955.), hrvatski političar, trenutačni zagrebački gradonačelnik.
52. zagrebački gradonačelnik
Trenutačno
U službi od
15. svibnja 2005.
Prethodnik Vlasta Pavić
50. zagrebački gradonačelnik
U službi
5. svibnja 2000. – 21. siječnja 2002.
Prethodnik Marina Matulović-Dropulić
Nasljednik Vlasta Pavić
Rođenje 22. studenoga 1955.
Grude, Bosna i Hercegovina (tada NRBiH, FNRJ)
Politička stranka SDP (1990.-2009.)
nezavisan (2009.)
Supruga Vesna Bandić
Mladost
Rođen je zaoseku Bandića Brig, Cerov Dolac, Donji Mamići, općina Grude. Otac mu je umro s 58 godina.[1] Bio je ministrant kod fra Blage Brkića u selu Ružići.[1] Nakon osnovne i srednje škole u Grudama, dobio je studentski kredit i otišao na studij u Zagreb.[1] Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Uz učenje čekao ga je i naporan fizički rad. Radio je na istovaru šećera i ugljena te žbukanju pročelja gradskih zgrada. Zarada je bila solidna i to mu je omogućilo da namakne novaca kako bi mogao vraćati studentski kredit. Tih studenskih dana upoznao je i svoju buduću suprugu Vesnu na plesu u Studenskom centru. U tom će se braku kasnije roditi i kćerka Ana Marija.
Po završetku fakultetskog školovanja odslužio je vojni rok te se zaposlio u zagrebačkom Ledu.[2] U samom početku fakultetska diploma nije mu odveć pomogla da dobije bolje radno mjesto te je prvi Bandićev posao bio rad u hladnjači na -25°C. Nakon šest mjeseci uspio je dobiti radno mjesto u uredu.
Politička karijera
U Ledu je radio do 1983. godine kada se kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ zaposlio u Općinskom komitetu SKH Peščenica. Nije odveć volio boraviti u uredu te je često bio među ljudima, kolokvijalno rečeno, na terenu. Tu je do izražaja došla njegova moć komunikacije s ljudima. Dolaskom višestranačja u Hrvatsku i u vrijeme Domovinskog rata, kada je SKH imao najmanju popularnost među hrvatskim biračima, Bandić nije prešao u neku drugu stranku ili izašao iz komunističke partije posipajući se pepelom. Naprotiv, ostao je vjeran svojoj stranci i nastavio raditi na Pešćenici s vjerom da će se njegova, sada socijaldemokratska, stranka vratiti kao značajan čimbenik na hrvatsko političko nebo.
Bandićeva uzlazna putanja kreće 1993. kada postaje tajnik gradske organizacije SDP-a, a dvije godine kasnije (1995.) postaje zastupnik u Gradskog skupštini grada Zagreba.[2] Godinu dana kasnije (1996.) razveo se od supruge Vesne. S njom će iznova vjenčati 2003. godine, a u javnosti će se pojaviti špekulacije da su se razveli samo kako bi Bandićevi lakše kupili stan u kojem su živjeli.[3][4] Da bi istražili ove navode novinari Jutarnjeg lista razgovarali su sa sedam stanara koji žive u zgradi s Bandićevima i svi su potvrdili da Vesna Bandić nikada nije duže izbivala i stana unatoč razvodu. Upitan za komentar Bandić je rekao da susjedi mogu svašta pričati.[2]
Godine 1997. postaje predsjednik zagrebačkog SDP-a.[2] Uz te dužnosti bio je i član u Glavnom odboru SDP-a. Došavši prvi puta na mjesto gradonačelnika (1997.), Bandić je prouzročio prvu aferu zaposlivši 14 savjetnika što je grad Zagreb dodatno koštalo oko 150 tisuća kuna na mjesec.[2] Tri godine kasnije (2000.) na izvanrednim izborima izabran je za gradonačelnika Zagreba, a koalicija kojoj je na bio na čelu na izborima je osvojila 52% glasova.
Od 1995. je vijećnik u Skupštini grada Zagreba, a 2000., za vrijeme trećeg mandata u Gradskoj skupštini, izabran je za gradonačelnika što ostaje sve do ožujka 2002. godine, kada daje ostavku radi afere proizašle nakon njegovog neuspješnog pokušaja podmićivanja policajca koji ga je uhvatio kako vozi pod utjecajem alkohola. Godine 2005. i 2009. je unatoč tome ponovno izabran za gradonačelnika.
Do objave kandidature za predsjednika Hrvatske 5. studenog 2009 bio je član Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), predsjednik Gradske organizacije SDP-a u Zagrebu i član Glavnog odbora i Predsjedništva stranke. Objavom kandidature automatski je izbačen iz stranke.
Prvi gradonačelnički mandat 2000.
Drugi gradonačelnički mandat 2001.
Godine 2002. čini gaf koji će danima biti udarna tema hrvatskih medija – prouzrokuje prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola što će ga na koncu koštati gradonačelničke fotelje.[5] U najkraćim crtama rečena afera glasi: Bandić je svojim vozilom Range Roverom udario u drugi automobil te je bježao pred policijom. Policajac koji je vodio zapisnik uskoro je ostao bez posla. Srećom po policajca ipak je kasnije vraćen na posao. Obrazlažući svoje postupke tim povodom Bandić je rekao: "Vraćao sam se s karmina na kojima sam popio tri-četiri gemišta, a inače je notorno da ne pijem. Pritom sam jeo luk, a nakon teških jela uvijek uzimam osvježivač daha na bazi alkohola. Ti gemišti nisu utjecali na moju sposobnost vožnje."
Treći gradonačelnički mandat 2005.
SDP sa Bandićem kao nositeljem liste grada Zagreba osvaja 2005. 40,95% glasova[6] te Bandić tako biva izabran treći put.
Četvrti gradonačelnički mandat 2009.
Na prvim izravnim izborima za gradonačelnika, Bandić osvaja još jedan gradonačelnički mandat. Gradski odbor SDP-a ga je jednoglasno izabrao za kandidata.[7] Mandat je dobio u drugom krugu 31. svibnja 2009. u izravnom srazu s Josipom Kregarom, osvojivši 61,84% glasova.[8]
Predsjednička kandidatura 2009.
Dana 12. srpnja 2009. održani su unutarstanački izbori u SDP-u. Na njima se odlučivalo o SDP-ovom kandidatu na predstojećim predsjedničkim izborima. Kandidati su bili Ivo Josipović i Ljubo Jurčić.[9] Josipović je pobijedio u tim predizborima. Bandić je bio razočaran što nije mogao biti jedan od kandidata za predizbore. Mjesecima se špekuliralo o njegovoj mogućoj kandidaturi. Njegova samostalna kandidatura mogla je prouzročiti da bude izbačen iz stranke. Iako se službeno nije bio kandidirao, osvajao je veliki postotak glasova u istraživanjima javnog mnijenja.[10][11]
Dana 4. studenog 2009. zamrznuo je svoje članstvo u SDP-u.[12][13], a u zoru 5. studenog 2009. objavio je kandidaturu za predsjednika Republike.[14][15] Istoga dana SDP je medijima poslao šturo priopćenje u kojemu kaže kako je Bandić objavom kandidature za predsjednika Republike Hrvatske aktivirao automatsku primjenu članka 15. Statuta SDP-a, čime mu je prestalo članstvo u SDP-u.[16]
Istoga dana počele su se pojavljivati komentari protiv njega koji su njegovu kandidaturu opisivali kao komediju.[17] Kampanju je vodio pod sloganom "Budućnost je naš posao".
Tijekom kampanje optuživan je od strane novinara i komentatora da izbjegava sučeljavanja sa ostalim kandidatima.[18]
Umjesto jednog sučeljavanja sa protukandidatima Bandić je bio na turneji po otocima. Išao je po Pagu, Viru, Ugljanu.[19] Na Ugljanu je izjavio:[19]
„Sa otoka se stoljećima odlazilo trbuhom za kruhom. Hrvatska nikad nije dovoljno valorizirala otoke. Treba pozdraviti težake ali i poduzetnike koji žele ulagati u otoke. Nije cilj da se ljudi vrate, nego da dođu živjeti i raditi na otoke“
({{{2}}})
Tako je 10. prosinca 2009. unajmljenom 19-metarskom jahtom obilazio otoke.[20] Novinarima nije htio otkriti iznos najma jahte koji je, po procjenama nekih novinara, iznosio više od četiri tisuće eura.[20]
Nakon Dalmacije krenuo je u turneju po Bosni i Hercegovini. Tijekom posjeta Žepču dočekan je sa slikama Franje Tuđmana, Thompsonovom glazbom i hrvatskim zastavama.[21] 16. prosinca došao je u Sarajevo. Tom prigodom se sastao sa predsjednikom HKD "Napredak" Franjom Topićem te gradonačelnikom Grada Sarajeva Alijom Behmenom s kojima je razgovarao o dosadašnjoj i budućoj suradnji.[22] Polažući vijenac na spomenik palim borcima 108. brigade HVO-a u mjestu Dubrave kod Brčkog izuo cipele, poskliznuo se i pao u snijeg.[23][24] 17. prosinca obišao je Neum[25], Ston, Slano, Mokošicu, Srebreno, Cavtat, Ćilipe, Grudu i Dubrovnik. Pritom je napravio gaf smjestivši Neum u Dubrovačko-neretvansku županiju.[26]
U prvom krugu predsjedničkih izbora osvojio je drugo mjesto sa 14,83% glasova.[27] U izbornoj noći je rekao kako njegov protukandidat Josipović radi na daljinski upravljač Zorana Milanovića.[28][29] Tu rečenicu često je koristio u drugom krugu kampanje.
Iako je bila očekivana, nije dobio službenu podršku vrha Katoličke Crkve. Glavni urednik Glasa Koncila je u kolumni izjavio kako Crkva ne podržava niti jednog kandidata.[30] Ipak, pojedini svećenici su otvoreno podržavali Bandića. Sam Bandić je izjavio da njega svećenici mahom podržavaju.[31][32] Kardinal Josip Bozanić je primio Bandića što je protumačeno kao njegova neizravna podrška kandidatu.[33][34] U drugom krugu je izgubio osvojivši 39,74% glasova.[27] Izgubio je u svim županijama osim u Ličko-Senjskoj.[35] 12. siječnja se zahvalio građanima na podršci.[36]
Kontroverze
Uz ime Milana Bandića vezale su se brojne kontroverze. Protiv njega je do njegove predsjedničke kandidature (studeni 2009) predano preko 250 kaznenih prijava [37] .
Navodni pronacistički ispad
U Novom listu izašao je članak da je 31. srpnja 2005. Milan Bandić kada je iz autobusa primijetio radnike na ulici kako mu mašu, da je uzviknuo :"Rad oslobađa" koji je bio moto moto koncentracijskog logora Auschwitz, i da je nastavio "valjda ne vjeruju da su nacisti nisu bili skroz blesavi."[38] Hrvoje Krešić, novinar Novoga lista, navodno čuo je tu izjavu priliko svog izlaska iz autobusa u prisutnosti. Bandić mu je sljedeći dan zaprijetio tužbom (koju nikad nije pokrenuo) tvrdeći kako je rekao "marksisti", a ne "nacisti". Bandićevu inačicu izjave je potvrdio tadašnji član Gradskog poglavarstva Davor Jelavić koji je bio neposredno do Bandića i podvrđeno od tadašnjeg tajnika Gradskoga poglavarstva Vidoje Bulum, dok je jedini svjedok Hrvoje Krešića bio fotoreporter Novog Lista Davor Kovačević. Ostali novinari su bili daleko od Bandića i novinara Novog lista, i nisu mogli čuti što je Bandić govorio zbog buke koja je vladala u autobusu.[39] Bandić je navodno poslje izjavio da kako bi eventualnu odštetu donirao Centru Simona Wiesenthala, ali ravnatelj Centra Efraim Zuroff tu ponudu je odbio.[40]. Ova kontroverza je ubrzo zamrla, i više se nije pojavljivala u medijima.
Sukob s Vlastom Pavić
Stranačka kolegica Vlasta Pavić ga je optužila da joj je 27. travnja 2005. psovao majku na sjednici Skupštine grada Zagreba.[41] Bandićev ispad doživio je osudu od feminističkih udruga [42] Vrh SDP-a nije pretjerano reagirao na taj ispad.[43]
Sam Bandić je porekao da je koristio bilo kakve psovke u toj prigodi.[44] "Ja Boga i mater rabim u sasvim drugom pojmu", bile su njegove riječi.
Maraton Trčimo Gospi
U subotu 19. svibnja 2007. Bandić je sudjelovao kao jedan od 125 maratonaca u humanitarnom maratonu Trčimo Gospi od Gruda do Međugorja u Hercegovini, dugačkom 42km.[45][46][47] Poslije je izbila afera budući da se tog istog dana vratio autom u Zagreb na utakmicu. Novinari su utvrdili kako je tim putem morao ići većom brzinom nego što je dopušteno.
Razmjena zemljišta
Od listopada 2007. Bandić je pod istragom USKOK-a zbog nekoliko poslova koje je sklopio kao gradonačelnik Zagreba, od kojih je najviše medijske pažnje privukla razmjena zemljišta na razkrižju Maksimirke ulice i Avenije Gojka Šuška za zemljište u Sesvetskom Kraljevcu. USKOK ga sumnjiči za sklapanje štetnog ugovora temeljem pogrešne procjene vrijednosti tih zemljišta. Dvjema tvrtkama s kojima je Bandić sklopio ugovor upravljali su neiskusni studenti, što je izazvalo dodatne sumnje i interes javnosti.[48][49]
Slučaj Cvjetni trg
Godine 2006. Bandić je najavio preuređenje Cvjetnog trga u Zagrebu. Odabran je projekt arhitekta Borisa Podrecce, a investitor je bio hrvatski poduzetnik Tomislav Horvatinčić. Projekt je obuhvatio izgradnju trgovačko-stambenog centra, te rušenje dviju povijesnih zgrada na Cvjetnom trgu, kao i skraćenje pješačke zone u Varšavskoj ulici radi izgradnje garaže. Projektu su se usprotivile građanske udruge i intelektualci, arhitekti, povjesničari umjetnosti, glumci i velik broj istaknutih kulturnih djelatnika u Zagrebu.[50] Udruga Pravo na grad organizirala je prosvjede i skupila 55.000 potpisa protiv projekta, tvrdeći da se pritom uništava Donji grad, tj. povijesna jezgra Zagreba i njena kulturna baština. Bandićevim pritiskom na javne gradske službe, izmijenjen je Generalni urbanistički plan grada Zagreba kako bi se mogao izvesti tako veliki zahvat u središtu grada. U kolovozu 2009. godine srušene su povijesne zgrade: kuća Granitz te kuća pjesnika Vladimira Vidrića na Cvjetnom trgu.[51] Izgradnja trgovačkog centra je u tijeku.
Počasti
10. srpnja 2009. proglašen je počasnim građaninom Srebrenice.[52]Također je i proglašen počasnim predsjednikom NK Dinama[53] te članom Družbe "Braća hrvatskoga zmaja" s titulom Zmaj od kamenitih vrata.
Post je objavljen 07.01.2011. u 19:44 sati.