Pregled posta

RUSIJA (MOSKVA)

Ruska Federacija (rus. >AA89A:0O $545@0F8O / Rossijskaja Federacija) ili Rusija (rus. >AA8O / Rossija) država je na istoku Europe i sjeveru Azije. Površinom je najveća država na svijetu (oko 11,5% zemaljskog kopna), ali je većina državnog teritorija slabo naseljena pa po broju stanovnika zauzima tek osmo mjesto (poslije Kine, Indije, SAD-a, Indonezije, Brazila, Pakistana i Bangladeša). Glavni grad Moskva nalazi se u europskom dijelu države.

Rusija je najveća država nastala raspadom Sovjetskog Saveza i ujedno se smatra njezinom nasljednicom.

Povijest [uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Rusije


Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine.

Kijevska Rus', na našim prostorima poznata i kao Kijevska Rusija, bila je jedna od najvećih država tadašnje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini među Skandinavijom i Bizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje Pravoslavlja kao državne religije 988. u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe.

Stvaranje carstva [uredi]

Petar I. VelikiInvazija Mongola u 13. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneževstava, među kojima se u 14. stoljeću počinje isticati Moskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževima Ivanom III. (1462. - 1505.) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV. Groznim (1547. - 1584.), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara.


Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doživjela preporod za vladanja Petra I. Velikog (1682. - 1725.). koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Europi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doživjela je državna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovani Sankt Peterburg (1703.) na ušću rijeke Neve u Finski zaljev.

U sljedeća dva stoljeća Rusija je nizom ratova proširila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoeuropskih država, susjedna područja. Na zapadu je zauzela Finsku, baltičke zemlje, Poljsku, Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proširila na Zakavkazje do sjeverne Armenije, te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričke Aljaske, koja je 1867. prodana SAD-u. Osobito je širenju državnog teritorija pridonijela Katarina II. Velika (1762. - 1796.) vještim kombiniranjem diplomacije i ratovanja.

Devetnaesto stoljeće obilježeno je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna dekabrista 1825., atentat na cara Aleksandra II. 1881.) praćenim valovima državne represije. Nakon revolucije 1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije. Poslijednj car bio je Nikola II. koji je svrgnut od strane boljševika.

Sovjetska Rusija [uredi]

Vladimir Iljič Lenjin - osnivač SSSR-aLoše stanje na bojištu u prvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps gospodarstva i pad popularnosti prisilili su cara Nikolaja II. na abdikaciju i u veljači 1917. Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 25. listopada 1917. državnim udarom vlast preuzela stranka boljševika - komunista predvođena Vladimirom Iljičem Lenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četverogodišnji građanski rat u kojem su boljševici uspjeli pobijediti opoziciju. Moskva je 1918. ponovo postala glavni grad, a 1922. sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Istaknut u ovo doba bio je i Lav Trocki, osnivač Crvene Armije.

Nakon Lenjinove smrti 1924. vlast je postupno preuzeo Josif Staljin (vladao je do 1953.) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede. U drugoj polovici tridesetih godina započeo je i velike čistke u vodstvu komunističke partije, vojske i države u kojima su mnogi u montiranim procesima osuđeni na smrt ili dugogodišnju robiju.

U drugom svjetskom ratu Sovjetski savez je dao najveći doprinos pobjedi saveznika s više od 20 milijuna poginulih i gotovo potpuno razorenim zapadnim dijelom zemlje. Nakon rata zaoštrio se sukob s vodećom zapadnom demokracijom, SAD-om - Hladni rat. Rastući utjecaj SSSR-a i uspjesi na mnogim poljima poput osvajanja svemira i nuklearnog naoružanja skrivali su neuspjehe i zaostajanje sovjetskog gospodarstva i rastuće društvene tenzije. Godine 1991. komunistički sustav je propao, a SSSR se raspao na 15 država, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.


Vladimir Putin Nakon raspada SSSR-a [uredi]
Postsovjetska Rusija je nakon nekoliko godina bolne tranzicije i krize koja je dosegnula dno 1998. krenula putem gospodarskog oporavka i ubrzanog rasta potpomognutog visokim cijenama nafte - glavnog ruskog izvoznog proizvoda. Prvog demokratskog predsjednika Borisa Jeljcina čiji je mandat bio obilježena liberalizmom i porastom kriminala, osobito za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999. Vladimir Putin kojeg ruski građani i inozemni promatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritarnijim od svog prethodnika.

Od 1994. traje gerilski sukob čečenskih pobunjenika koji se bore za neovisnost republike i oružanih snaga Ruske Federacije. Veći broj terorističkih napada u Čečeniji i ostatku Rusije dovodi se u vezu s ekstremističkim frakcijama gerilaca. Najteži napad zbio se 2004. - talačka kriza u Beslanu.

Državno uređenje [uredi]
Rusija je federativna republika s polupredsjedničkim sustavom vlasti. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Federalna skupština. Zastupnike gornjeg doma, Savjeta federacije, imenuju federalni subjekti (republike, oblasti, krajevi i dr.), a zastupnici donjeg doma, Dume, biraju se u izravnim izborima na mandat od četiri godine mješavinom proporcionalnog i većinskog sustava.

Izvršnu vlast dijele predsjednik i vlada na čelu s premijerom. Predsjednik republike bira se direktnim izborima dvokružnim sustavom na četiri godine, a može na položaju provesti najviše dva mandata. Predsjednik predlaže Dumi sastav vlade kojeg ona potvrđuje natpolovičnom većinom. Ako Duma tri puta odbije potvrditi vladu, predsjednik je može raspustiti i sazvati nove izbore. Predsjednik ima i brojne druge ovlasti u području imenovanja, često je inicijator zakonodavstva i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga.

Federalna struktura [uredi]
Federalna struktura Rusije je složena i obuhvaća 83 federalnih subjekata s različitim razinama autonomije. Najveću autonomiju ima 21 autonomna republika (to su npr. Čečenija, Tatarstan ili najveća Saha (Jakutija)). Osim njih, postoji i 4 autonomnih okruga i 1 autonomna oblast. Većina ovih autonomnih jedinica osnovana je za vrijeme komunizma u skladu s tadašnjom politikom o nacionalnostima koja je svakoj većoj nacionalnosti davala pravo na domicilni teritorij.

Ostatak državnog teritorija podijeljen je na upravne jedinice koje imaju manje formalne autonomije. To su 46 oblasti, 9 krajeva i 2 federalna grada (Moskva i Sankt Peterburg).

Godine 2000. ustanovljena je nova razina upravne podjele - 7 saveznih okruga[1] od kojih svaki obuhvaća više federalnih subjekata. Vode ih izaslanici koje imenuje federalni predsjednik. 2010. broj saveznih okruga narastao je na 8.[2] To su:

Središnji savezni okrug
Južni savezni okrug
Sjeverozapadni savezni okrug
Dalekoistočni savezni okrug
Sibirski savezni okrug
Uralski savezni okrug
Privolški savezni okrug
Sjeverokavkaski savezni okrug
Zemljopis [uredi]
Rusija se obično dijeli na zapadni europski (oko 3,5 mil. km˛) i istočni azijski dio - Sibir (13,5 mil. km˛). Prirodnu granicu ovih dvaju dijelova čini gorje Ural koje se prostire u smjeru sjever - jug u duljini od oko 2000 km od Sjevernog ledenog mora do granice s Kazahstanom. Većina stanovnika Ruske Federacije je naseljena u zapadnom europskom dijelu države, posebno u većim ruskim gradovima.

Europska Rusija [uredi]
Najveći dio europskog dijela Rusije zauzima Istočnoeuropska ravnica, s nizinskim reljefom koji samo ponegdje prelazi u uzvisine (Valdajska i Srednjeruska na zapadu, Privolžje uz srednji tok Volge) čiji vrhovi ne prelaze 200 - 400 m. Kroz ovu nizinu protječe Volga (3688 km), gospodarski i kulturalno najvažnija ruska rijeka. Prevladava kontinentalna klima koja na krajnjem sjeveru prelazi u polarnu, a u uskom pojasu crnomorskog priobalja u mediteransku. Od sjevera prema jugu redaju se pojasevi crnogorične šume, miješane šume, prijelazne šumsko-stepske zone, te stepa pokrivena plodnom crnicom (černozemom). Uz obale Kaspijskog mora zbog jakog isparavanja prisutna je i polupustinja.

Na krajnjem jugu europske Rusije granicu s Gruzijom i Azerbajdžanom čini gorje Kavkaz s najvišom točkom Rusije i cjelokupnog Europskog kontinenta, Elbrusom (5633 m).

Sibir [uredi]
Na zapadu Sibira prostire se golema Zapadnosibirska ravnica kroz koju protječe najduža ruska rijeka Ob' (s Irtišem 5568 km, 5. na svijetu). Između rijeke Jenisej na zapadu Lene na istoku nalazi se Srednjesibirska visoravan s vrhovima do 1700 m. Srednjejakutska ravnica kroz koju protječe Lena dijeli ovu visoravan od planinskih lanaca istočnog Sibira.

Na jugu i istoku Sibira do obala Tihog oceana prevladava planinski reljef s lancima čiji su vrhovi uglavnom iznad 2000 m (Beluha u Altajskom lancu - 4506 m, Ključevska Sopka na Kamčatki - 4750 m). Ovdje se nalazi i najveće i najdublje rusko jezero - Bajkalsko (31.500 km˛, dubina 1637 m, najdublje na svijetu).

Klima većeg dijela Sibira je vrlo oštra kontinentalna koja na sjeveru prelazi u polarnu, a na većim nadmorskim visinima u planinsku. Prevladavaju guste crnogorične šume - tajge, sa zonama oskudne vegetacije - tundrama - i zonama trajnog leda na krajnjem sjeveru. Ruski daleki istok ima monsunsku klimu.

Granice Rusije [uredi]
Na zapadu Rusija graniči s (od sjevera prema jugu):

Norveškom
Finskom
Estonijom
Latvijom
Bjelorusijom
Ukrajinom
Ruska enklava Kalinjingrad graniči i s Litvom i Poljskom.

Na jugu graniči s (od zapada prema istoku):

Gruzijom
Abhazijom
Južna Osetijom
Azerbejdžanom
Kazahstanom
Kinom
Mongolijom
Sj. Korejom
Japanom (morska granica)
Na istoku graniči sa SAD-om (morska granica).

Gospodarstvo [uredi]

Rusija ima više visoko obrazovanih ljudi nego ijedna druga zemlja u EuropiPetnaest godina nakon propasti komunizma rusko gospodarstvo se približilo gospodarstvima srednje razvijenih zemalja slobodnog tržišta. Danas ono ima visoku stopu rasta BDP-a (8,1% godišnje)[3] i relativno visoku inflaciju (oko 11,7%). Ipak, i danas su u Rusiji uočljivi ostaci starog, komunističkog sustava.

Na današnju sliku gospodarstva je utjecala i brza privatizacija nekih unosnijih državnih poduzeća početkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina poduzetnika povezana s tadašnjom političkom elitom (oligarsi). U posljednje vrijeme neki su oligarsi bili prisiljeni odreći se kontrole nad svojim tvrtkama, a neki su i zatvoreni ili su emigrirali. Veliki koncerni i dalje dominiraju ruskim gospodarskim krajolikom, a država najavljuje mjere za poticanje malog i srednjeg poduzetništva.

Danas se rusko gospodarstvo uglavnom temelji na dvama stupovima: izvozu energenata (nafte i zemnog plina) i sirovina te rastućoj domaćoj potrošnji. Tradicionalna sovjetska metalurgija i s njom povezana proizvodnja strojeva, automobila i zrakoplova preživljavaju zahvaljujući visokim carinama koje sprječavaju uvoz jeftinijih i kvalitetnijih inozemnih proizvoda. Mnoge tvornice preorijentirale su se na suradnju sa zapadnim kompanijama i licenčnu proizvodnju stranih proizvoda (inomarke).

Propast sovjetskog centralnog planiranja dovela je i do izrazite neravnoteže u razvoju pojedinih regija. Najviše stranih investicija i najbrži gospodarski rast imaju Moskva i Petrograd. Razlike u prosječnom dohotku stanovnika prijestolnice i provincija su i do deset puta.

Od 2. travnja 1996. je u Savezu Rusije i Bjelorusije, gospodarskom projektu koji predviđa i monetarnu uniju, sa rubljom kao zajedničkom valutom.
Rusija je jedna od utemeljiteljica Euroazijske ekonomske zajednice, projekta, kojeg su utemeljiteljice potpisale 10. listopada 2000., a sve članice ratificirale do 31. svibnja 2001.. Ovaj je zajednica izrasla iz projekta Zajednice Neovisnih Država.
Članicom je Srednjoazijske organizacije za suradnju od 2004..

Savez Rusije i Bjelorusije
(od 1996.)
Euroazijska EZ
(od 2000.)
Srednjoazijska organizacija za suradnju
(od 2004.)


Kultura [uredi]
Podrobniji članak o temi: Ruska umjetnost


Rusija je dala istaknute predstavnike na gotovo svim poljima umjetnosti i znanosti. Među najpoznatijima su:

Književnici [uredi]

Fjodor Dostojevski
Anton ČehovMihail Vasiljevič Lomonosov (1711.-1765.)
Ivan Andrejevič Krilov (1768.-1844.)
Aleksandar Sergejevič Puškin (1799.-1837.)
Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809.-1852.)
Mihail Jurjevič Ljermontov (1814.-1841.)
Ivan Sergejevič Turgenjev (1818.-1883.)
Fjodor Dostojevski (1821.-1881.)
Lav Tolstoj (1828.-1910.)
Anton Pavlovič Čehov (1860.-1904.)
Maksim Gorki (1868.-1936.)
Ivan Aleksejevič Bunin (1870.-1953.)
Aleksander Aleksandrovič Blok (1880.-1921.)
Boris Pasternak (1890.-1960.)
Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893.-1930.)
Sergej Aleksandrovič Jesenjin (1895.-1925.)
Vladimir Nabokov (1899.-1977.)
Mihail Aleksandrovič Šolohov (1905.-1984.)
Danil Harms (1905.-1942.)
Aleksandar Solženjicin (1918.-2008.)
Eduard Limonov (1943.-danas)
Skladatelji [uredi]

Igor StravinskiAleksandar Porfirjevič Borodin (1833.-1887.)
Cezar Antonovič Kjui (1835.-1918.)
Milij Aleksejevič Balakirev (1837.-1910.)
Modest Petrovič Musorgski (1839.-1881.)
Petar Iljič Čajkovski (1840.-1893.)
Nikolaj Rimski-Korsakov (1844.-1908.)
Sergej Rahmanjinov (1873.-1943.)
Igor Stravinski (1882.-1971.)
Sergej Prokofjev (1891.-1953.)
Dmitrij Šostakovič (1906.-1975.)
Slikari [uredi]

Kazimir MaljevičAndrej Rubljov (1360.-1430.)
Vasilj Kandinski (1866.-1944.)
Kazimir Maljevič (1878.-1935.)
Liječnici [uredi]
Ivan Pavlov (1849.-1936.)



Matematičari [uredi]
Nikolaj Ivanovič Lobačevski (1792.-1856.)
Ilja Kandinski Pavlov (1856.-1925.)
Biolozi i kemičari [uredi]
Ilja Iljič Mečnikov (1845.-1916.)
Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (1834.-1907.)
Aleksandar Oparin (1894.-1980.)
Ostali [uredi]
Jurij Gagarin (1934.-1968.) - kozmonaut
Vladimir Zworkyn (1889.-1982.) - izumitelj američkog državljanstva, a ruskog podrijetla
Vaclav Nižinski (1890.-1960.) - baletni plesač
Ana Politkovskaja (1958.-2006.) - novinarka
Demografija [uredi]
Etnički sastav stanovništva (2002.) [4]
Rusi 79.8%
Tatari 3.8%
Ukrajinci 2.0%
Čuvaši 1.1%
Čečeni 0.9%
Armenci 0.8%
Ostali 10.3%
Prema popisu stanovništva iz 2002. najbrojniji su Rusi (79,8%), slijede Tatari (3,8%), Ukrajinci (2,0%), Čuvaši (1,1%) i Čečeni (0,9%) i Armenci (0.8%). Još 17 etničkih grupa ima više od 400 tisuća pripadnika (10.3%). Ruski jezik je izrazito dominantan, i njime se služi 98% stanovništva.

Etničke grupe [uredi]
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Rusije
Podrobniji članak o temi: Ukrajinci u Rusiji


Podaci o vjerskom sastavu su nepouzdani jer se vjera ne ispituje u popisima stanovništva. Samo je manji dio populacije aktivno religiozan, a dominiraju tradicionalne vjerske zajednice: Ruska pravoslavna crkva kojoj pripada slavensko stanovništvo, te islamska zajednica kojoj pripadaju neki narodi turskog porijekla (Tatari, Baškiri i dr.) i većina naroda sjevernog Kavkaza (Čečeni, Inguši i dr.).[5]

Pregled stanovništa prema gradovima [uredi]
Rd. br. Grad Federalni subjekt Pop. Rd. br Grad Federalni subjekt Pop.

Moskva

Sankt Petersburg

1 Moskva MOS 10,126,424 11 Ufa BA 1,042,437
2 Sankt Petersburg SPE 4,661,219 12 Volgograd VGG 1,011,417
3 Novosibirsk NVS 1,425,508 13 Perm PER 1,001,653
4 Nižnji Novgorod NIŽ 1,311,252 14 Krasnojarsk KJA 909,341
5 Jekaterinburg SVE 1,293,537 15 Saratov SAR 873,055
6 Samara SAM 1,157,880 16 Voronjež VOR 848,752
7 Omsk OMS 1,134,016 17 Toljati SAM 702,879
8 Kazan TA 1,105,289 18 Krasnodar KDA 646,175
9 Čeljabinsk ČE 1,077,174 19 Uljanovsk ULJ 635,947
10 Rostov na Donu ROS 1,068,267 20 Iževsk UD 632,140
2002. godina[6]
Karta jezika u Rusiji [uredi]
Jezici (2002.) [7]
ruski 142.6 mil.
engleski 7.0 mil.
tatarski 5.3 mil.
njemački 2.9 mil.
ukrajinski 1.8 mil.
baškirski 1.4 mil.
čečenski 1.3 mil.
čuvaški 1.3 mil.

Područja gdje se govori ruski jezik.
Promet [uredi]

Karta Transsibirske željezniceGlavni članak: Promet Rusije

Velike udaljenosti i često surovi klimatski uvjeti uvelike su utjecali su na razvoj prometne infrastrukture u Rusiji. U prijevozu roba, a i putnika još uvijek dominantnu ulogu ima željeznica. Željeznička mreža ima 87.000 km pruga u javnoj upotrebi i 63.000 km industrijskih pruga. Udio željeznice u ukupnom prijevozu robe je 83,2%, a putnika 40,9%. U Rusiji se nalazi i najduža svjetska željeznička pruga, 9.289 km duga Transsibirska željeznica koja povezuje Moskvu i Vladivostok na Tihom oceanu.

Iako je cestovna infrastruktura u prilično lošem stanju, bez suvremenih autocesta, cestovni prijevoz je u usponu. Automobil je danas u Rusiji sve manje statusni simbol, osobito u velikim gradovima što dovodi do velikih gužvi i jedne od najvećih stopa smrtnosti u cestovnim prometnim nesrećama u Europi.

Zračni prijevoz je u stalnom porastu pa ima dominantnu ulogu u putničkom prijevozu na relacijama većim od 1500 km. Najveće zrakoplovne tvrtke su Aeroflot (5,8 mil. putnika u 2003.) koji održava i redovitu zračnu liniju Moskva - Zagreb, a leti s moskovskog aerodroma Šeremetjevo, zatim Sibir (Novosibirsk i moskovsko Domodedovo, 3,4 mil.), Pulkovo (Sankt Peterburg) i KrasAir (Krasnojarsk).

Izvori [uredi]
‘ #:07 @57845=B0 $ >B 13 <0O 2000 3. N 849 " ?>;=><>G=>< ?@54AB028B5;5 @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 2 D545@0;L=>< >:@C35" - Odluka Predsjednika RF od 13. svibnja 2000. N 849 "O opunomoćenim predstavnicima predsjednika Ruske Federacije u saveznim okruzima", pristupljeno 2. siječnja 2010.
‘ #:07 @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 >B 19 O=20@O 2010 3. N 82 " 2=5A5=88 87<5=5=89 2 ?5@5G5=L D545@0;L=KE >:@C3>2, CB25@645==K9 #:07>< @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 >B 13 <0O 2000 3. N 849, 8 2 #:07 @57845=B0 >AA89A:>9 $545@0F88 >B 12 <0O 2008 3. N 724 ">?@>AK A8AB5@30=>2 8A?>;=8B5;L=>9 2;0AB8"" - Odluka Predsjednika RF od 19. siječnja 2010. N 82 "O izmjenama i dopunama saveznih okruga, utvrđenih odlukom Predsjednika RF od 13. svibnja 2000. N 849, i odlukom Predsjednika RF od 12. svibnja 2008. N 724" Pitanja sustava i strukture savezne izvršne vlasti ", pristupljeno 2. siječnja 2010.
‘ [ng.expert.ru/articles/2008/02/14/putin/ Ruski BDP]
‘ Populacija Rusije
‘ Vjera u Rusiji - Rusko Ministarstvo vanjskih poslova
‘ Populacija - gradovi
‘ Jezici u Rusiji
Vanjske poveznice [uredi]
Veleposlanstvo Ruske Federacije u Hrvatskoj (na hrvatskom)
Gov.ru - Službeni Vladin portal (na ruskom)
Kremlin - Službeni predsjednički site (na engleskom)
Ruski popis Ozemlje, broj rajona, naselja po subjektima Ruske Federacije
Ustav Ruske Federacije (na ruskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku)
Portal:Europa

MOSKVA

Moskva (ruski >A:20, čit. Maskva) je glavni i najveći grad Rusije. Jedna je od svjetskih metropola. Nalazi se na rijeci Moskvi i obuhvaća površinu od 878,7 km˛. Broj stanovnika brzo raste i prema procjeni iz 2010. ima ih 10.562.068.

Moskva ima status grada federalnog značaja (federalnog subjekta). Uz nju, takav status u Rusiji ima još samo Sankt Peterburg. Nalazi se u Središnjem saveznom okrugu. Administrativno se dijeli na 10 okruga, koji se dalje dijele na mnogobrojne područne uprave.

U središtu grada nalazi se Kremlj, utvrđeni kompleks koji je do 1703. bio političko središte Ruskog Carstva, od 1918. Sovjetskog Saveza te od 1991. Ruske Federacije. Uz istočni zid Kremlja prostire se Crveni trg, mjesto mnogih državnih ceremonija. Na trgu se nalaze i dvije vjerojatno najpoznatije moskovske građevine - katedrala Sv. Bazilija Blaženog i mauzolej Lenjina.

Promet [uredi]
Na moskovskim cestama svakodnevno prometuje 2.6 milijuna automobila, koji stvaraju velike prometne gužve, tako da gradske vlasti poduzimaju razne mjere i projekte kako bi se riješio taj problem.

Moskva je svjetski važno prometno čvorište, tako da u okolici grada postoji čak pet zračnih luka:

Shermetyevo (najveća, pokriva velik dio međunarodnog prometa)
Domodedovo
Byukovo
Ostafyevo
Vnukovo
Također, ima još nekoliko manjih zračnih luka, kao npr. Myackhovo, koje služe za potrebe privatnih zrakoplova i helikoptera.

U Moskvi, koja je istočni početak Transsibirske željeznice, postoji devet željezničkih kolodvora:

Belorussky
Kazansky
Kiyevskay
Kursky
Leningradsky
Paveletsky
Rizhsky
Savyolovsky
Yaroslavsky
Sve ove postaje smještene su u blizini centra, a postoji još niz manjih kolodvora.

Što se tiče gradskog prijevoza, on se odvija na razne načine. Na rijeci Moskvi nalaze se dva putnička terminala (Sjeverni i Južni) te tri terminala za prijevoz robe. Predgrađa i satelitski gradovi povezani su prigradskom željeznicom. Osim toga, na tračnicama je još u uporabi i Moskovski metro, Moskovski monorail sustav te Moskovski tramvajski sustav. Gradski prijevoz dodatno nadopunjuju autobusne i trolejbusne linije, kao i taksi prijevoznici.

Znamenitosti [uredi]
Katedrala Sv. Bazilija Blaženog
Kremlj i rijeka Moskva
Lenjinov mauzolej

Državni povijesni muzej
Katedrala Krista Spasitelja
Boljšoj teatar

Šuhovljev toranj


Stanovništvo [uredi]
Prema služebenom popisu stanovništva iz 2002., grad je imao 10.382.754 stanovnika. Međutim, u obzir su se uzeli samo stanovnici koji su službeno prijavljeni. Zadnje procjene iz siječnja 2010. godine iznose podatke o 10.562.098 stanovnika, dok u cijeloj Moskovskoj regiji živi 17.314.776 stanovnika. Prema Ruskoj saveznoj službi za migracije, u Moskvi obitava još oko 1.800.000 „službenih gostiju“, koji imaju privremene dozvole boravka te još dodatnih 1.000.000 ljudi koji ondje ilegalno žive.

Najviše stanovnika u religijskom pogledu izjašnjavaju se kao kršćani, a najbrojnija religijska manjina su mulimani, sa oko 1.5 milijuna vjernika.




Moskva: kretanje broja stanovnika između 1400. i 1856.
1400. 1638. 1710. 1725. 1738. 1775. 1785. 1811. 1813. 1825. 1840. 1856.
40.000 200.000 160.000 145.000 138.400 161.000 188.700 270.200 215.000 241.500 349.100 368.800
Moskva: kretanje broja stanovnika između 1868. i 2008.
1868. 1888. 1897. 1912. 1920. 1926. 1939. 1959. 1979. 1989. 2002. 2008.
416.400 753.459 1.038.600 1.617.157 1.027.300 2.101.200 4.609.200 6.133.100 8.142.200 8.972.300 10.382.754 10.470.318

Obrazovanje i znanost [uredi]
U Moskvi se nalazi 1.696 srednjih škola i 91 fakultet. Osim toga, postoje još 222 institucije koje nude visoko obrazovanje. Mokovska nacionalna sveučilišna biblioteka posjeduje zbirku od preko 9 milijuna knjiga, što je čini jednom od najvećih u Rusiji.

Također, Moskva je i znanstveno središte Rusije, ali i gledano u globalnim razmjerima. U gradu se nalze 452 knjižnice, od kojih su 168 specijalizirane za djecu. Naravno, sjedište Ruske akademije znanosti smješteno je također ovdje. Ruska nacionalna biblioteka posjeduje zbirku od 42 milijuna predmeta, od kojih su 17 milijuna knjige.

Sport [uredi]
U Moskvi je koncentriran velik broja različitih sportskih objekata i aktivnosti. Impresivan je podatak da je 2005. godine u gradu živjelo preko 500 olimpijskih šampiona. Izgrađeno je preko stotinu sportskih kompleksa (stadioni, dvorane, plivališta i sl.), a veličinom se izdvaja stadion Luzhniki, kapaciteta 84.475 sjedećih mjesta.

Što se tiče velikih sportskih događanja, Moskva je bila domaćin ljetnih Olimpijskih igara 1980. Rusija je dobila domaćinstvo za Svjetsko nogometno prvenstvo 2018. na kojem će Moskva također biti jedan od gradova domaćina.

Vanjske poveznice [uredi]
Službena stranica (rus.) (engl.)
Ostali projekti [uredi]
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Moskva


Nedovršeni članak Moskva koji govori o gradu u Rusiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[otkrij]v • r • uGradovi u Zlatnom prstenu

Aleksandrov • Bogoljubovo • Gorohovec • Gus-Hrustalni • Ivanovo • Jaroslavlj • Jurjev-Poljski • Kaljazin • Kidekša • Kostroma • Moskva • Murom • Paleh • Pereslavlj-Zalesski • Pljos • Ribinsk • Rostov Veliki • Sergijev Posad • Suzdalj • Tutajev • Uglič • Vladimir • Zavolžsk


[otkrij]v • r • uGradovi heroji SSSR-a

Moskva • Lenjingrad (danas Sankt Peterburg) • Kijev • Staljingrad (danas Volgograd) • Sevastopolj • Odesa • Brestska tvrđava • Novorosijsk • Kerč • Minsk • Tula • Murmansk • Smolensk

[otkrij]v • r • uAdministrativne podjele Rusije

[otkrij] Ruski federalni subjekti

Ruske republike Adigejska • Altajska • Baškirska • Burjatska • Čečenija • Čuvaška • Dagestan • Hakasija • Inguška • Jakutska • Kabardsko-Balkarska • Kalmička • Karačajevsko-Čerkeska • Karelija • Komi • Marijska • Mordvinska • Sjeverna Osetija-Alanija • Tatarstan • Tuva • Udmurtska

Krajevi Altajski • Habarovski • Kamčatski˛ • Krasnodarski • Krasnojarski; • Permski • Primorski • Stavropoljski

Oblasti Amurska • Arhangelska • Astrahanska • Belgorodska • Brjanska • Čeljabinska • Čitskał • Irkutskaą • Ivanovska • Kalinjingradska • Kaluška • Kemerovska • Kirovska • Kostromska • Kurganska • Kurska • Lenjingradska • Lipecka • Magadanska • Moskovska • Murmanska • Nižnjenovgorodska • Novgorodska • Novosibirska • Omska • Orenburška • Orelska • Penzjanska • Pskovska • Rostovska • Rjazanjska • Sahalinska • Samarska • Saratovska • Smolenska • Sverdlovska • Tambovska • Tomska • Tverska • Tulska • Tjumenjska • Uljanovska • Vladimirska • Volgogradska • Vologodska • Voronješka • Jaroslavljska

Savezni gradovi Moskva • Petrograd

Autonomne oblasti Židovska

Autonomni okruzi Aginskoburjatskił • Čukotski • Hantijsko-Mansijski • Nenečki • Ustordinskią • Jamalskonenečki

1. Ustordinski a.o. će se pripojiti Irkutskoj oblasti 1. siječnja 2008.

2. Kamčatska oblast i Korjački a. o. udružili su se u 1. srpnja 2007. u Kamčatski kraj.
3. 1. ožujka 2008. bi se trebali ujediniti Čitska oblast i Aginskoburjatski a. o. u novu jedinicu, Zabajkalski kraj.


[otkrij] Ruski savezni okruzi

Središnji • Južni • Sjeverozapadni • Dalekoistočni • Sibirski • Uralski • Privolški





Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Moskva"
Kategorije: U izradi, Gradovi u Rusiji | Glavni gradovi u Europi | Središnji savezni okrug | Ruski savezni gradovi | Moskva | Gradovi heroji SSSR-a
Osobni alati
Prijavi se Imenski prostori
Članak Razgovor InačicePogledi
Čitaj Uredi Vidi stare izmjene RadnjeTraži
Orijentacija
Glavna stranica Kafić Aktualno Nedavne promjene Slučajna stranica Pomoć Donacije Ispis/izvoz
Napravi zbirkuPreuzmi kao PDFVerzija za ispisAlati
Što vodi ovamo Povezane stranice Postavi datoteku Posebne stranice Trajna poveznica Citiraj ovaj članak Drugi jezici
§AC0 Acčh Afrikaans Alemannisch  -› Aragonés Ćnglisc 'D91(J) *! E51I Asturianu 20@ AzYrbaycanca 0Hˇ>@B Boarisch Žemaitška Bikol Central 5;0@CA:0O 5;0@CA:0O (B0@0H:52VF0) J;30@A:8 Bislama ¬ľ‚˛ľ V|QarB Brezhoneg Bosanski C@O04 Catalŕ >EG89= Corsu Q1r1mtatarca Česky Kaszëbsczi !;>2c
=LA:J / ! 
 'Ń20H;0 Cymraeg Dansk Deutsch Zazaki Dolnoserbski ‹¨�¬€¨„¦�° G|DA •»»·˝ąş¬ English Esperanto Espańol Eesti Euskara Estremeńu A'13Ě Suomi Vőro Na Vosa Vakaviti Fřroyskt Français Arpetan Nordfriisk Frysk Gaeilge Gagauz ž Gŕidhlig Galego 2?D9C: Gaelg Hawai`i âŃčŮę 9?(M&@ Fiji Hindi Hornjoserbsce Kreyňl ayisyen Magyar @aue€ev Interlingua Bahasa Indonesia Interlingue Ilokano Ido Íslenska Italiano ĺ,ž Lojban Basa Jawa ĺĐŕ×ăÚŘ š070›H0 •¨Í¨ˇ \m´ 5@5< ><8 J0@0G09-0;:J0@ Kurdî ><8 Kernewek K@3K7G0 Latina Lëtzebuergesch 0::C Limburgs Líguru Lietuvis Latviešu >:H5=L Malagasy ;K: 0@89 M
ori 0:54>=A:8 .2/>3 >=3>; .0> @ Bahasa Melayu Malti -@7O=L N
huatl Plattdüütsch Nedersaksisch Nederlands *Norsk (nynorsk), *Norsk (bokmĺl), Novial Nouormand Occitan @>=0C Deitsch Polski Piemontčis ~F,'(Ě  ż˝Äą±ş¬ ~š*H Portuguęs Runa Simi Română CAA:89 !0E0 BK;0 Sardu Sicilianu Scots Sámegiella Srpskohrvatski / !@?A:>E@20BA:8 Simple English Slovenčina Slovenščina Gagana Samoa Soomaaliga Shqip !@?A:8 / Srpski Seeltersk Basa Sunda Svenska Kiswahili Ślůnski ¤®ż´Í $F2AA ">·8:ă D" Türkmençe Tagalog Tok Pisin Türkçe "0B0@G0/Tatarça Reo M
`ohi #4 Tekst je dostupan pod licencijom

Post je objavljen 03.01.2011. u 15:21 sati.