Noge usidrene u lokvi neizvjesnosti
Nakon što je olovni oblak
Zaplakao pljuskom žaljenja
Dan nagnut na pogrešnu stranu
Obilježen okrnjenom nježnošcu
Iscitavam zapise sa zamrljanog neba
Dok nicu odnekud glasnici loših slutnji
(Pod nogama osipa se vrijeme
I opožaren prizvuk neodredenih rijeci)
Pricat cu o sebi misleci na tebe
Vrteci se u krug iscrtan nedoumicama
Vrištat ce bolom pogled u nespokoju
Zacetim mislima punim strepnje.
Znaš li cega se bojim kad tišina vlada
Odjeka samoce kad utihnu koraci
Na zgarištima opustošenih snova
I svoga straha pitajuci se iznova
Gdje sam pogriješio, gdje je granica bola.
Kažeš mi nakon posrnulosti ludovanjem
Svojom nocas si svoj život sagorio i kao
Pepeo ugašene vatre bacio u zrak
Kažem ti vidovito ispruženim dlanovima vjere
Ima još dovoljno vatre u pecinama nutrine
Zagrli me,cuješ li: samo zagrli me.
Post je objavljen 31.12.2010. u 16:14 sati.