Pregled posta

Marketing

kad jednom postanem zima s unutrašnje strane
pa vrućim dahom zastrem injem sve svoje razbijene prozore,
to su ona mjesta na kojima led više ne otopim -
on drži jedan pogled od slomljenog stakla
i sve što sam srebrnom kandžom urezala u toj kori
samo je odsutna šara u prolazu i ništa više.


svoj pravi potpis ostavljam u zanosnoj kretnji lišenoj kočnica,
na ogledalu jezera dovoljno velikom da u njega stane nebo,
a dok moj prosinački firmament roni samo zvijezde,
a mjesec umnožava sve moje faze i položaje,
više se i ne pitam gdje su u zaleđenom srebru pod nogama
nestali mutni košmari jednog plavog jezera,
nad kojima se stojeći na maljavom rubu tame
ljetos naginjalo jedno tužno drvo.


kušnje prosinačkih jutra obično počinju nevino -
od želje da se otkrije samo jedan neutabani put,

ali očarana i zavedena podsvijest negdje putem
raširi bijeli horizont


i zauvijek mi iz gležnjeva izbavi sav sputani pokret.




_____






na jutarnjem replayu...

ova skladba

do daljnjeg




















ovaj tekst traži disklejmer:
(kad ću se više prestati ispričavati za lošu poeziju,
a opet... ne može se protiv kućnog odgoja)

nije mi hladno...
nisam hladna.

samo sam ledom ispisala neke prozore iznutra.

i mnogo bi se tu priča dalo napisati,
ali nažalost...

samo neke od njih mogu biti istinite.


Vivaldizam plavog
by
tessa k od tesara








Post je objavljen 28.12.2010. u 08:42 sati.