Kreveti
'vako. Svi znate da je bog prvo napravil muškarca. I gleda ga on, tako, gleda, pljune i reče: pa p…ku m…..u, znam ja valjda i bolje. I nasta žena.
Al, nisam htela to reći, to me jedan bloger malo prije omeo i ispričao mi taj vic. Katice je htela malo, eto ružo, eto, o sexu…Dado jel' su gotove kokice?
Kao i svaka savršeno normalna, daklem savršena žena, Katica ima u glavi neki broj za koji tvrdi da bi svaka poštena žena trebala imati prekrižen na nahtkaslu. Nemojte mi sad odma past u nesvjest ak velim da se Katici broj 25, čini onako sasvim normalan i poželjan. Ni jedna žena ne bi smjela završiti svoj spolni radni vijek a da nije ''upoznala'' bar njih toliko koliko već katica misli da je pristojno. Sve ostalo je prijevremena penzija. Moja Katica se strašno trudi da ode u punu ali ima jedan zajeb. Ona se u svakog mora zaljubit. Nema kod nje trle mrle, svuć, svleč i recka. Svaki se prethodno, bar riječju mora pokazati kao savršen muškarac, ili bar dati nade da bi to mogao biti. Tako da se bojim da nikad neće postići uvjete za punu penziju. Doduše još uvijek ima nada u rad penzionera, pa ako žuži, kao što rekoh obećava rad, rad i samo rad tek sa 76, ima neke nade ak već i odem u prijevremenu bar da ne umrem ispod norme. A možda je i prođe ta romantičarsko pubertetska faza potrebitog zaljubljivanja prije a bogamn i i posle otog sexa. A ništa ljudi, javit ću se na samrtnoj postelji i priznati vam broj.
Kad smo već kod postelja, neki dan upala u diskusiju da li je spavanje u istom krevetu u istoj sobi dobro ili loše za vezu. Jedni moji dragi prijatelji kupili su ogroman grunt i napravili kućicu od planjki (drvenih debelih dasaka)sa starinskom spavaćom sobom, dakle sa odvojenim ležajem a ne ''francuskim''. I tak su bili ponosni na taj krevet jer će sad svaki spavati na svom. Onda sam se sjetila jednih svojih drugih prijatelja koji od početka braka spavaju svaki u svojoj sobi. I jbga, u diskusiji je Katica izgubila jer su se svi složili da je baš lijepo spavati kad te nitko ne ometa. E jbga sad ljudi – a di je tu dodir, prisnost, šansa da se kao fol, slučajno, ogrebeš o njega pa se i pomiriš. Znamo naime da se do svega lijepog teško dolazi, pa zašto bi onda dobru vezu bilo lako imati. Ako za to treba pretrpjeti nečije hrkanje ili okretanje, pa božemoj. Ovdje ipak moram spomenuti svog bivšeg muža i to po dobrom. A štaš sad, bilo je i toga…U svih oko 17 godina zajedničkog življenja ni jedne noći, i kad smo zaspali ko ljuti neprijatelji nismo se probudila a da se bar nogama nismo dodirivali. Što naravno ne znači, što smo mi i dokazali, da će par poživjeti u zajednici do svoje smrti. Al da je bilo lijepo osjetiti toplinu, bilo je.
Eto, nije baš čisti seks al nešto ostavljam i vašoj mašti. Katica je namjestila krevete, mogli bi se i vi potruditi.
Post je objavljen 08.12.2010. u 12:25 sati.