Novo doba Globalnog Kolonijalizma
Gotovo jedno stoljece i pol dijeli nas od pojave znanstvenog socijalizma i jedno cijelo stoljece od njegovog sistemnatskog urusavanja i degradacije, sto se moze uporediti tek sa krscanskim sprdacinama dvomilenijskog obmanjivanja covjecanstva - ne toliko onosvjetskom demagogijom, koliko njenim gnusnijim nasiljem i torturama, besramnog zavodjenja neukog naroda i zagovaranje zemaljskih patnja kao cijenu za sticanje jedne blazene besmrtne idiotarije.
I upravo, kao sto se pojavio jedan Pavao i njegov krizarski kopirni kalup Augustinovaca , koji ce tokom milenija „skretati Drinu“ datim drustvenim tokovima vlastitim cinizmom, jednako se tako naradja, pocetkom 20. stoljeca na politickom polju, gomila Kaoutskovaca i Staljinista, koji ce sada provesti tokove drustvenih voda umjetnim kanalima reforme i naciosocijalizmima Druge, Trece i Cetvrte Internacionale.
Zlocinacku taktiku krscanstva, koja dostize bestijalne vrhunce pred samim pragom prosvjetiteljskog humanizma, sada preuzimlje nova dogmatska laz, koja ce se naslojavati, ne samo na isprobanoj krscanskoj torturi odrzavanja u soku vjecne materjalne i moralne bijede podcinjenih masa, vec ce ih daleko prevazici sa desetinama milijuna smaknuca ljudskih nevinih dusa, pomno birajuci olakotne prostore, gdje vec postoje materjalne i duhove bijede nerazvijenog svijeta; sve zbog jedne razularene drustvene kaste, okicene prevrnutim plastem klasnog u novi reformatorski sustav drzavnicko koncentriranog kapitala.
Opcem rasulu klasicnog kapitalizma, na njegovom osvajackom vrhuncu Prvog svjetskog rata, nista nije moglo bolje priteci u pomoc, kao sto su upravo to bile reformske snage, u „izgradnji prve faze“ vjecne imperije nepogresljivo novih Faraona. Dok se Drugim svjetskim ratom privodi kraju klasicni kolonijalizam, konsolidiziran New Dealom, Keynizmom i drzavotvornom diktaturom novog drustvenog sustava nacisocijalizma Trece Internacionale.
Privatni posjed time stice svog takmaca drzavnicke koncentrirane eksploatacije. Sigurnije, manje rizicno ulaganje i guljenje viska vrijednosti, bez osobnih odgovornosti. Cinilo se da to moze trajati u nedogled, i sve u jednom pakovanju: drzava, povlastene kaste, podcinjene mase, robna proizvodnja, visak vrijednosti, kontrolirana trgovina i podjela njenog blaga, ne po proizvodnim nacelima vec po htijenjima novih drustvenih kasta, narodjenih na samin rusevinama dugovjecnog feudalizma i proturječnog praska burzujskog sustava zapadne hemisfere.
Ma da se u Kini jos uvijek siri to bespuce socijalisticke izgradnje pod motom: „Kapitalizam Da, demokracija NE“, pijanom Jelcinovom topovskom paljbom po ruskoj Dumi, i formalno se proglasava kraj njenog stoljetno drustvenog blefa.
Car je mrtav! Zivio Car! Pola stoljeca strpljivom cekanju dosao je kraj.
Friedmanov mac, sada bez takmaca, globusom sije, ne vise „neprijateljevu“ smrt, vec totalno smaknuce cjelovitih drustava, stvaranjem vlastite tabule rase za novi procvat interesnih sfera Globalno korporativne azdaje IMF-a. (Vidi Doktrina Soka, N. Klein)
Balavi socijalisti svih sara, usred burzujskog blata, pomjesanom krvlju milijunskih masa, cmizdre sada za izgubljenim tronom, hvatajuci se za antifasisticku slamku u drustvenoj kaljuzi, u kojoj su se zirili u nasilju minulih klasnih epopeja.
Tabula raza „liberalnog“ friedmanizma, zov je novih drustvenih divljina u opci globalni grabez i njegovu razgradnju u sve uzi krug siledzijskih posjednika i njihovu manijacku eliminaciju suvisne im ljudske vrste sa ove divne planete Zemlje.
I, nadasve, poziv posramljenom covjecanstvu, na ujedinjenje u vlastitu silu klasno revolucionarnog kopernikanstva, preuzimajuci daljnju sudbinu u vlastite ruke.
Post je objavljen 06.12.2010. u 17:52 sati.