U životu mi se u posljednje vrijeme ništa posebno nije događalo, naravno, ako izuzmemo dosadnu svakodnevnicu. Je li to zbog dolaska zime, skraćenih dana ili nečeg trećeg, zaista ne znam, ali osjećam se nekako učmeljeno, kao da mi je paučina prekrila mozak.
Jednostavno, da me sad netko pita da mu nabrojim što mi se u posljednje vrijeme lijepo dogodilo, ja bih mu rekao – ništa.
Posao, kuća, posao, kuća – to je sve što radim.
Teško sam se oporavljao od sloma posljednje veze, pa ni za kakva nova poznanstva nisam imao ni volje, ni želje. Ali čovjek je društveno biće, davno su to pametniji od mene zaključili, pa sam razmišljao da bi neko novo poznanstvo, pogotovo suprotnog spola, i moj život možda prekorenulo na bolje, trgnulo iz učmalosti i letargije.
Pa sam onda odlazio malo više vani, ono probati, jebiga, upoznati koga zanimljivoga, možda se nešto iz toga i izrodi. Ali kako to obično biva – jedno su planovi, a jedno je stvarnost. Neki izlasci prošli su u totalno razočaravajućoj atmosferi. Nastojao sam uspostaviti nekakvu komunikaciju s pripadnicama nježnijeg spola, ali to nije bilo to. Ne znam je li problem u meni ili njima, ali nikako nisam mogao naletjeti na neku zaista zanimljivu osobu s kojom bih htio provoditi vrijeme. Priznajem, nekad nisam ni imao muda uletjeti nekoj, koja mi se ovako na prvi pogled činila zanimljivom.
Nakon tih mojih izlazaka, zaključak je bio jasan – stukao sam pregršt love za kurac. Ponavljam, ne znam u čemu je problem, možda ono kada čovjek nešto sili i pokušava, onda jednostavno ne ide. Pričali su mi oženjeni da skoro svaki put kada odu vani, sa ženama uspostave nevjerojatnom lakoćom komunikaciju i da hoće (neki naravno i hoće), mogu otići s njima u krevet ili što već. Valjda je to tako. Oni su opušteni i ne žele ništa s tim ženama (ni avanturu, ni vezu, čak ni poznanstvo), pa valjda žene to skontaju i upravo ih to privlači.
Ma dobro, neću više filozofirati o tome, sto ljudi, sto ćudi. Bilo kako bilo, moje je iskustvo bilo razočaravajuće. A onda sam, slučajno surfajući internetom, naletio na nekakvu agenciju koja se bavi organiziranjem speeddatinga. Malo sam proučavao što je to speeddating i zaključio da bi to moglo biti nešto što upravo tražim u ovom trenutku.
Ukratko, speeddating su događanja na kojima sudionici uživo, za kratko vrijeme i na zabavan način upoznaju značajan broj ljudi suprotnog spola. Za razgovor sa svakom osobom suprotnog spola u privatnosti odvojenog stola imaju 4 minute. Ženske osobe sjede, a muškarci se premještaju sa stola na stol svakih 4 minute.
Neću sada ulaziti u detalje (za sve koji žele znati više o speeddatingu evo link na Kratki spoj). Uglavnom odlučio sam probati i prijavio se za jedan takav event koji se održavao u zagrebačkom kafiću Pinokio na Trešnjevci.
Došao tako ja tamo, bilo mi malo neugodno, moram priznati, ali nakon što sam popio jednu pivicu, malo se opustio. Skupili se i ostali sudionici događaja (bilo nas sve skupa 13 žena i 13 muškaraca), pa potom žene sjele za stol, a mi muškarci sa svakom od njih proćakulali po 4 minute. Netko će reći, pa kako za tako malo vremena možeš upoznati nekoga, ali vjerujte, možeš, a to potvrđuju i znanstvena istraživanja.
„Istraživanja su pokazala da mišljenje o drugima oblikujemo u prvih pet minuta susreta, dok prvi dojam oblikujemo za samo nekoliko sekundi. Ljudi nisu skloni zaboraviti prvi dojam jer duboko u sebi vjeruju kako je ono što intuitivno o osobi shvate u tom kratkom vremenu prilično blizu istini. Upravo je dobar prvi dojam važan za Vaš budući odnos s ljudima koje upoznajete“.
Naravno da sa svakom osobom nećete uspostaviti kvalitetan dijalog, ali to nije ni poanta speeddatinga. Poanta je upoznavanje novih ljudi, pa ako što bude (na bilo kojem planu), tim bolje. Nevjerojatno je da mi je upravo speeddating pružio ono što nisu izlasci vani. Komunikaciju s raznim zanimljivim ljudima kojima vani možda ne bih prišao (ili oni meni). I mogu vam reći da su ljudi koji su tamo došli zaista super i potpuno normalni, iako sam i ja imao neke pretpostavke da će tamo doći neke sumnjive osobe.
Uglavnom, nakon što su svi popričali sa svakim, poslije eventa su se nastavila druženja parova (naravno ne svi). Tako sam i ja ostao sa jednom curom koja mi je bila najzanimljivija, te smo razmijenili brojeve mobitela, iako razmijenjivanje brojeva nije pravilo. Naime, postoji jedan drugi način kako osobe koje se međusobno sviđaju dolaze do kontakt podataka onih drugih (više na stranici Kratki spoj).
Imam neki osjećaj da ću se s ovom curom dosta dugo viđati. Jednostavno ponekad na prvu znate „da je to – to“. Tako je barem to meni izgledalo, a kako sam vidio ni ona nije bila ravnodušna prema meni. Ipak mi ne bi dala broj, zar ne?
Sada kada pogledam unatrag u ovo moje učmalo razdoblje, ne mogu uopće vjerovati da mi ga je samo jedan kratki susret na speeddatingu, promijenio. Naravno možda nisam našao ljubav svog života (a možda i jesam), ali da nisam pošao na ovaj događaj prema kojem sam bio skeptičan, ništa se ne bi promijenilo, ostao bih letargičan i bezvoljan.
Stara je nogometna poslovica: Ako ne pucaš, nećeš ni dati gol. Ako nešto ne probaš, nećeš znati kako je to.
Ja sam upoznao zaista zanimljivu osobu (ne samo nju, ali je ona meni bila svakako najzanimljivija) i sretan sam zbog tog malenog razgovora, ma što se god u budućnosti dogodilo.
Post je objavljen 26.11.2010. u 14:57 sati.