Razmišljao sam dugo kako bih nazvao ovaj svoj najnoviji putopis. I ideje su dolazile i prolazile. Niti jedan naslov nije bio dovoljno dobar iz jednog jedinog razloga – sedam zemalja kroz koje mislim proći toliko su geografski, povijesno, gastronomski i uopće kulturološki različite da ih je teško povezati pod jednim naslovom. Koreja je tisućama kilometara udaljena od Burme i posve različite klime. Burma je pak nažalost već desetljećima pod čizmom vojne hunte dok Malezija uživa sve čari demokracije. Malezija je među najskupljim destinacijama u ovom dijelu svijeta, a u Laosu putnik može uživati vjerovatno za samo desetinu malezijske cijene. Laos je tradicionalna Azija, Singapur je čudo moderne arhitekture i tehnologije. Tajland je čuven po svojim plažama i razvikan u svijetu, dok s druge strane, određeni dijelovi Kine još uvijek traže svoje mjesto pod turističkim suncem.
A onda mi je sinulo. Bio sam prije tri godine u ovom dijelu svijeta i dok sam tada prošao Maleziju, Tajland i Kinu, ostala su ondje mjesta koja nisam stigao posjetiti. Singapur, Burma i Laos su zbog ograničenog vremena ispali iz itinerera. Koreja (Južna, naravno) tada nije bila u planu, ali kako se prostor Azije sve više otvara niskotarifnim avioprijevoznicima, ukazala mi se sada i prilika da za male novce «skočim» do korejskog poluotoka.
«Tamo gdje sam stao...» prikladan je naziv za putopis koji je neka vrsta nastavka onog iz 2006./2007. godine. Nadam se da ćete ga s užitkom čitati i prihvatiti kao što ste čitali i prihvatili sve one prethodne putopise kojima sam vas bombardirao u posljednjih nekoliko godna. I naravno, vaši komentari su uvijek dobrodošli...
Post je objavljen 24.11.2010. u 15:02 sati.