Ne, nisam crkveni miš, smatram da sam ipak u malo boljoj situaciji od njega, a i nisam baš toliki vjernik da visim po cijeli dan u crkvi. Vrtim se u onom svom kolutu, non stop u krug, tu i tamo zapne, stari kotač. Ja sam samo mali miš među tolikima, velikim štakorima koji vladaju našim životima iz lijepo uređenih prostorija, ne imajući pojma kako se zapravo živi, kako živimo mi mali miševi. Izbjegavamo mišolovke, ili nečije metle koje nam svim silama žele uništiti ove male živote svakojakim zakonima i pravilima kojih se sami štakori ne drže. To za njih ne vrijedi. Cijeli dan u tom "kolutu" pokušavamo se izboriti za sebe i svoj trbušak, koji se od sranja štakora skvrčio. Izbjegavajući sve prepreke, predahnući na kratko, uz komad "sira", vrteći taj kotač svim silama, 24/7 u nadi da će nam se posrećiti i krenuti naprijed, ali opet se pojavi taj štakor koji napravi nešto da ti zagorča život, uvede neke nove mjere, oduzme ti 90% mukom stečenog sira, još te klepi po glavi sa idejom da ti ne treba niti ostalih 10% sira, pa opet kao sumanut trčiš u krug, nadaš se da će te taj kolut nekuda odvesti, ali nikako zapamtiti, ti si ipak, samo miš.I tako, pred kraj svog kratkog vjeka, koji štakori svim snagama žele još više skratiti, dobiješ onih 10% sira podjeljen na milijun dijelova, mrvu po mrvu svaki mjesec, štakori misle da je to dovoljno. Pa onda pod stare dane opet trčiš u onom beskrajnom kotaču, vrtlogu papirologije, birokracije, pokušavaš dobiti malo više da ipak ne krepaš bez trunke sira, na miru...na kraju, cijeli život radiš za taj sir, i umreš kao crkveni miš, nepoznati miš kojeg svi znaju samo po tome da se vrtio u krih, pokušavajući nešto svim snagama a na kraju, sav sir uzeli su mu štakori.
Ja sam skočimiš, ja preskačem prepreke u tom vrtlogu, nabijem se koji puta na niski strop, zatresem glavu i nastavim dalje. Napokon se vratim u svoju mišju rupu, u svoj mir, gdje nema prepreka, samo tu i tamo koja mišolovka mi okrzne rep, ali idem dalje, jbeš ti taj sir, ja ću loviti muhe.
Ali, eto ti mačketine, glavonja štakorski, pa te da u još veći trk, pokušavaš spasiti živu glavu, jbeš sir meni treba moje dupe. Ako si prespor nadrapao si ako si prebrz ulove te plavi štakori sa zakonom da ne smiješ biti.
Ja trčim umjereno, svaki dan po korak, dva, tri pedeset, ali ne prebrzo da se ne moram objašnjavati i dokazivati.
A vi, štakori, i vi ste u svojim govnima, samo niste svjesni, u kanalizaciji živite ali vama dobro, imate moj sir.
Post je objavljen 18.11.2010. u 17:44 sati.