Pregled posta

XXXI Meeting Internazionale di Corsa Orientamento

... poznata i kao Meeting Orientamento Venezia.

Za Veneciju smo krenuli autobusom u ponoć. Išli smo u organizaciji OK Vihor.
Pripreme za ovo natjecanje su svedene na pogled na Veneciju u Google Maps. Da bar imam ideju kako taj grad izgleda.
Po dolasku smo se smjestili u dvoranu i "odradili" shopping, ali o tome drugom prilikom.

Natjecanje je počelo u 9:30, a ja sam imao start time 2:45, što znači da je moja grupa kretala u 12:45, odnosno 2 sata i 45 minuta kasnije. Na natjecanju je bilo više od 3.500 natjecatelja, pa zbog toga tolika razvučenost utrke, a uz to treba imati u obziru da su ulice i mostovi uski i da treba dozirano puštati natjecatelje.




Start
Procedura na startu mi je poznata. Tome je značajno doprinjelo volontiranje na Halloween Zagreb Open utrci. Ovdje se u zone ulazilo 4 minute ranije i u svakoj se zone nešto moralo odraditi. Prvo su provjeravali brojeve, pa clear and check chipova, ljepljenje opisa kontrola na ruku i na kraju uzimanje karte (mape) utrke i start.
Na startu sam bio miran i opušten. To mi je drago, iako sam uživao u uzbuđenosti koje sam imao na zadnjim utrkama. Uzbuđenost je zabavna, ali smirenost doprinosi koncentraciji, a koncentracija je ovdje bitna. Nakon oznake starta brzo orjentiram kartu i krećem preko prvog od bezbrojnih mostova koje sam prešao.




KT1
Od starta do KT1 je velika udaljenost, pa treba dobro proučiti kojim putem je optimalno ići. Bitni elementi su mostovi, pa ulice koje imaju smeđu sjenu, koja označava pješačke gužve, odnosno turističke ture i na kraju širinu ulica.
Karta je odlična. Dominiraju tri boje: plava za more, siva za zgrade i bijela za ulice. Sve je odlično označeno, svaki bunar, svjetiljka, stablo. Karta je u mjerilu 1:7500, pa je bilo teško u trku planirati trasu u cijelosti. Kod dužih dionica, kao ova prva, trasu sam podijelio na dijelove između mostova i onda planirao kretanje sekvencijalno, diskretno ili koja bi već riječ bila adekvatna.
Ova, prva dionica je bila zahtjevna i nije dopustila lagano "ufuravanje". Ako pogledate sliku, vidjet ćete da sam od početka mogao ići i drugim putem (oznaka 1), što ne znači da bi on bio i bolji. Oznake 2 i 3 pokazuju greške GPSa, iako postoje sumnje da Žohar posjeduje moći slične Spidermanu i da ide preko krovova, no to nije slučaj na natjecanjima. Tada koristim isključivo redovne ljudske moći. Oznaka 4 i crvene točkice označuju još jednu mogućnost kretanja. Kod KT8, pa do KT1 vidite ponovo čudno kretanje, no ostanimo kod teorije da je to greška GPSa.
Za dolazak do KT1 mi je prema mojem satu trebalo 10:28, a prema ispisu 10:54. Ta razlika je kasnije vidljiva i u završnom rezultatu. Znam da sam startao sat kad je brojčanik na startu dao zvučnu oznaku, no, nije mi jasna ova "krađa" 24 sekundi.
Što se samog kretanja do KT1 tiće, zadovoljan sam svojom izvedbom. Nakon ovog "probijanja leda", kasnije je bilo lakše, jer su slijedeće KT bile blizu.

Leptir
Na velikoj slici (karti) možete vidjeti tzv. leptira. Jedna KT služi kao više KT, pa je tako u mom slučaju KT2, KT6 i KT9 bila fizički ista kontrola, a time se dobije na karti oblik leptira, pa koga to veseli, neka se raduje. Bila je tu velika gužva, bilo je sudaranja, a može služiti i kao filter za one koji se misle "šlepati" i pratiti druge takmičare.
Obilaženje kontrola u sklopu leptira mi je ostalo u sjećanju po mnogobrojnim prelascima mostova. Mostovi su uski, ljudi stoje i fotografiraju. Jednog oca s dječjim kolicima koji prelazi most na specifičan način sam sreo barem šest puta. Već mi je bilo glupo. Na početku sam ga pitao treba li pomoć. Mogao sam mu odnijeti i dijete i kolica, da se ne pati pored stampeda mahnitih trkača. Nezgodan je bio i silazak s mostova. Žurim, a ne znam kakav korak da uzmem.




KT10
Nakon leptirića, koji je postao dosadan, napokon dolazi ozbiljniji izazov. Dolazak s KT9 do KT10 zahtijeva, barem za mene, kratku stanku i ozbiljnije planiranje. S koje strane doći do KT10, koje mostove koristiti, kojim smjerovima ići. Tu dolazi do izražaja taktiziranje, hoćeš li trčati i pokušati donjeti odluku na temelju slike koja se trese ili ćeš stati, izgubiti nekoliko sekundi ili desetaka sekundi i onda trčati s jasnijom vizijom. Tako je to bar bilo u mojoj glavi.
Na putu do KT 10 sam imao prvo ozbiljnije gubljenje koncentracije. Neki lik mi je prepriječio usku cestu s nekim štapovima. Pokušao sam se podvući, no onda se on nešto okretao, pa je to dodatno zakomplicirao. Uspio sam se provući, no pomaknuo mi se kompas s kojim sam si označavao mjesto na karti. Panika! Gdje sam? Trebalo mi je neko vrijeme da rekonstruiram svoje kretanje i da nastavim. Gubitak spoznaje o trenutnom mjestu rezultira velikim gubitkom vremena.
Koncentracija i opreznost su mi znale pasti i kod kontrola, koje su u nekakvim "slijepim crijevima", kao npr. KT2,6,9 ili KT8, KT14 gdje se po nekom labirintu uđe i gdje se samo po istom putu može izaći. Tu dolazi do toga da se brzo vraćam, ne pratim prijeđeni put i onda gubim vrijeme da provjerim gdje sam i kamo dalje.

KT11
Kad sam trebao krenuti s KT 10 na KT 11, prvo sam bio malo iznenađen. Sama zračna udaljenost nije mala, no to nije problem, koliko činjenica da u blizini zračne linije nema mostova koji ih povezuju. Postoje dva mosta po kojima se može proći, od čega je jedan veliki turistički s oznakom gužve. No, prije donošenja odluke da idem onim drugim, gledam udaljenost po jednoj i drugoj varijanti, provjeravam mostove i eventualne pravce kretanja po neturističkoj varijanti i odlučujem se za neturističku varijantu. Tijekom 10 minuta koliko mi je trebalo za prijeći taj put, razmišljao sam jel to optimalna varijanta, jesam li dobro odlučio. Bilo je malo natjecatelja na toj stazi, pa je to rađalo sumnje, no, odluka je donešena i pratio sam svoj put.
Sada mogu reći da se ponosim tom odlukom i da sam zadovoljan. Ima li netko bolju varijantu?




KT16
Kompletno kretanje možete vidjeti na velikoj karti, no ovdje ću još pokazati par mogućnosti između KT15 i KT16. Ne znam jesam li odabrao optimalan put, ali zadovoljan sam sa svojim izborom. Mogao je biti i drugačiji. Također sam ponosan i na put između KT16 i KT 17 te KT18 i KT19. Na kraju se našlo snage za sprint u završnici. Garmin kaže da sam taj dio odradio za 3:21 min/km!
Cijela utrka me je podsjetila na kompjutersku igricu, gdje "vozim" po nekakvim uličicama, ulazeći u zavoje, izbjegavajući sudare s drugim natjecateljima i vrteći kartu u rukama, kao nekakav volan. Iako je oko mene bilo mnoštvo natjecatelja, malo njih sam zapamtio ili sreo poznate. Sjećam se Paule V. i nekog gospodina u majici OK Maksimir. U svakom slučaju vrlo zabavno. Kasnije sam pričao s drugim sudionicima i svi su bili zadovoljni i sretni. Rado ću doći i slijedeće godine.

Osvrt na rezultat:
Priznajem da sam ugodno iznenađen. Zauzeo 61. mjesto od 178 natjecatelja, od toga 165 je završilo utrku, u MB kategoriji. Objašnjenje što to znači nekom drugom prilikom ili ako je netko voljan to objasniti u komentarima.

Distance: 11.360 m
Time: 1:17:32 (moje mjerenje, službeno 1:17:54)
Avg pace: 6:49 min/km
Avg HR: 154
Max HR: 183

Rezultati:
Rezultati - Full results M and W classes
Prolazna vremena - Split times M and W

Galerije:
Galerije

Blog:
Damir Gobec
Damir Gobec - GPS track



Post je objavljen 14.11.2010. u 23:55 sati.