Vjerovanje predrasudama i tračevima mi je oduvijek bilo odbojno, možda zato što uvijek sve želim doživiti iz prve ruke, želim znati da kada pričam o nečemu, da sa 100-postotnom sigurnošću znam o čemu pričam, a ne da samo prenosim nečija tuđa mišljenja. Naravno, uvijek kad se toga sjetim pomislim na onu dobru staru izreku: "Pametni uče na tuđim greškama, budale na svojima."
Ipak, pod rizikom da ću ispasti budala, i ovaj put radim isto. Naime, prije nekoliko tjedana sam preko neta upoznala jednog frajera. Ful je simpa, duhovit, zanimljiv, dosta smo se dopisivali i dobila sam dojam da je stvarno ispravan dečko.... Kliknuli smo si odmah i sad me konačno pozvao na dejt.
Uglavnom, pričam ja o tome jednoj svojoj frendici i čim sam spomenula njegovo ime i prezime, dočekao me hladan tuš. Ispričala mi je da je neka njezina frendica bila s njim u dugogodišnjoj vezi i da ju je žešće povrijedio i prevario, i to ne samo privatno već i na poslovnom planu. Opisala mi je do u detalje neke gadosti u vezi njega i naravno zaključak je bio: Ne smiješ se nać s njim, lik je katastrofa!!!
Ok, vjerujem da gdje ima dima, ima i vatre... Ali nekako uvijek polazim prvo od sebe. I ja sam u prošlosti znala svašta izvoditi sa svojim bivšim dečkima i vjerujem da bi bar jedan od njih imao loših stvari za reći o meni. To ne znači da sam danas ta ista osoba, ljudi sazrijevaju, mijenjaju mišljenja i 100 stvari bi drugačije napravila da sam danas u istoj situaciju.
Da li treba nekome dati priliku bez obzira na ružne tračeve? Ipak, nitko da nas nije ni svetac ni vrag, svi smo mi miješavina dobrih i loših strana, svi smo radili gluposti u životu, pa i povrijedili drage ljude. Možda ne treba nekog već u startu osuditi bez da se barem potrudiš provjeriti istinitost tračeva.
Stvarno ne znam, ali mislim da će znatiželja i ovaj put prevladati. Ljudska psiha je stvarno nevjerojatna stvar...
Post je objavljen 15.11.2010. u 13:48 sati.