Moj najbolji prijatelj poslan je prisilno u prijevremenu mirovinu. I ne samo on nego još 1500 njegovih kolega. Mislim da ovo vrijedi pročitati.
Drage kolegice i kolege,
dolazi dan rastanka mene od vas, ja se nadam ne stalnog, ali ovog „poslovnog“ svakako ! Evo, nakon punih 32 godine rada s vama i uz vas, polako se spremam na zadnje „trzaje“ na radnom mjestu i neumitan rastanak od mnogo dragih ljudi. One manje drage sam već odavno izbrisao („ delitao“ kako se danas treba reći ) iz memorije.
Odluku o odlasku uvijek donose drugi, pa tako bi i ovaj puta. Vjerujem, dapače siguran sam, da nas je jako malo mislilo i htjelo otići baš u ovom trenutku, a pogotovo na ovakav način. „Zbrinjavaju“ nas !! Valjda smo stari, pa onda i prekobrojni ….. što li sve nećemo još ćuti.
A na naša mjesta već sjedaju mlade snage obrazovanih i poletnih fakultetlija. A iskustvo ?? Ma tko to još treba. Pomiren sa doznačenim mi usudom, odlazim, vjerujem, kao i mnogi od vas, ne ogorčen, ali sigurno bar malčice razočaran….Izgleda da se uvijek mora ponavljati naša stara forma: povijest počinje od mene, nas !!! Iako ovdje ostavismo dobar dio svog dosadašnjeg života, kao i mnogi prije nas u zadnjih par godina, teško da ćemo od „firme“ doživjeti ijednu riječ zahvale.
A mnogi bome i živote u njoj ostaviše ! Hvala svima takvima i svima vama koji nastavljate tu gdje mi moramo stati. Ostavljamo vam ovo naše „dijete“ na čuvanje i pažnju, da ga i dalje odgajate i tetošite, te izvedete na pravi put, ako vam dopuste. Mi smo svoje dali u najboljoj vjeri i želji za boljitak sviju.
Ne zamjerite mi malo patetike na koncu, oprostite za pokoji nesporazum i možda „grube“ riječi i držite se do daljnjeg.
Na žalost ne daju nam čak niti priliku za dostojan oproštaj od svih koje bi pojedinac htio na svom kraju još jednom vidjeti i pozdraviti, ali ostavljamo im i to u „amanet“- vratiti će se svakom istom mjerom.
Bilo mi je zadovoljstvo raditi s vama !!
Post je objavljen 14.11.2010. u 07:00 sati.