"Riječ je oruđe sadašnjega trenutka, a Šutnja Otajstvo budućega
svijeta. Šutnja je domovina riječi. Šutnja daje riječi plodnost i
snagu. Mogli bismo čak reći, riječi su zato da otkrijemo tajnu Šutnje
iz koje dolaze. Treba li riječ uroditi plodom, mora biti izrečena iz
Otajstva budućega svijeta u ovaj sadašnji svijet. Uistinu je ispravno
smatrati svoj put u Šutnju pustinje prvim korakom u budući svijet.
Riječi koje dolaze iz tog svijeta mogu donijeti plod zato jer ih je
ondje ispunila snaga Božje Šutnje.
Šutnja je plodonosna. Ona rađa trima temeljnim Plodovima koji
potvrđuju da je Šutnja Otajstvo budućega svijeta i predokus Vječnosti.
Prvo - Šutnja čuva Oganj koji gori iznutra. Nije li nam nakon dugih
rasprava uvijek gorak okus u ustima? Ne osjećamo li se isprazno svaki
put kad drugima do u tančine pokušavamo izreći titraje svoje Duše?
Kome da objašnjavamo iskustvo Srca, kad je to iskustvo intima
neizrecivog? Nije li i Marija sve događaje pohranjivala u svom Srcu?
Čuvati svoje Srce, i paziti kome se povjeravamo, mudro je, ta nismo
Srce našli na cesti. Čuvati Šutnjom Oganj svoje Duše jedini je način
za izdržati.
Drugo - bogatstvo Šutnje uči nas pravoj Riječi, a to je Božja Riječ.
Sve velike stvari, sve genijalne ideje, nastaju u Tišini. U Tišini
Šutnja govori i tek se tada može čuti Ljubljenoga. Dubina takvoga
govora je neizmjerna jer prožima sve aspekte života. U takvoj
komunikaciji s Ljubljenim, Duša se odgaja, odmara, hrani i svijetli.
Nema tog izvanjskog što Srce tada može odmaknuti od budnosti.
Treće - Šutnja od nas čini ljude razlučivanja. Iako je ovo Istina,
često nam baš tada ostaje patnja nemoćnoga gledanja prokletstva tuđih
sloboda. Tada postajemo itekako svjesni činjenice da je Sloboda nekome
blagoslov, a nekome prokletstvo. Ta ni Bog neće, ako čovjek neće. U
razlučivanju ovo postaje dio tebe i pretvara se u patnju nemoćnoga
gledanja.
Što ću s ispraznim riječima? S čime da ih prispodobim? Svrha udice je
da ulovi ribu, kad se riba ulovi zaboravlja se na udicu. Zamka za zeca
ima cilj uhvatiti zeca, kad se zec uhvati zaboravlja se na zamku.
Svrha riječi je da posreduje misli, kad se misli shvate zaboravljaju
se riječi.
Gdje ću naći čovjeka koji je zaboravio riječi? To je jedini s kim bih
želio razgovarati!
vlč. Sudac"
Post je objavljen 04.11.2010. u 21:25 sati.