Marketing
Without you, I'm nothing at all.
Znate onaj osjećaj kad mislite da vam do nekoga nije stalo, kad sam je skroz svejedno, i tek kad počnete gubit tu osobu, shvatite da vam je bila sve. Usudila bi se reći, da vam je bila razlog za život, za smijanje, za svaki novi dan. Ja taj osjećaj dobro znam. Nažalost.
Mislila sam da mi ne predstavlja ništa u životu, da je samo predmet zabave i razonode. Pravila sam budalu od njega, bila sam bahata i bezobrazna, nisam ga poštivala, a on je to sve trpio, držao u sebi. Ja nisam prestajala. A onda je njemu dosadilo. Ohladio se, nije više podnosio moje ispade. I onda sam ja shvatila da ga volim, da ne mogu bez njega, i da sam cijelo vrijeme sebe zavaravala misleći da ne osjećam ništa prema njemu. Shvatila sam da volim sve njegove mane, jer bez njih on nebi bio potpun, shvatila sam da volim kad prigovara, jer je to bio znak da mu je stalo. Sad je prestao prigovarati, sad mu je svejedno, vjerojatno me i vara. A ja sam povrijeđena. I priznajem, zaslužila sam, stvarno jesam. Bila sam grozna i sad mi je užasno žao. Sve bi dala da mu mogu objasniti koliko mi je stalo do njega, koliko ga volim, i da je on jedini razlog što sam sretna, što se smijem.. Ali ne mogu, jer me on više ne želi slušati.
Ovo zvuči kao još jedna dječja ljubav koja je trajala 2 tjedna. Ali nije. Nažalost.
Tješim se tim da sam jaka, da mogu to sve, i da će možda na kraju biti sve u redu. A ako ne bude, preživjet ću, jer znam da sam si sama kriva za sve.
*Zapostavila sam blog skroz, jer nemam vremena, škola, matura, sve. Ubija me to.
Post je objavljen 24.10.2010. u 11:13 sati.