Ima li išta dragocjenije, krhkije i delikatnije od lista ispisanog papira starog trideset godina?
********************
Bile su lude osamdesete, a mi smo bili smiješna mala ekipa. Druženje se odvijalo na svakodnevnoj bazi, zrak je bio naelektriziran od emocija, ali nitko, nikada, sve do danas nije izrekao ono što je osjećao, tj. ono što smo svi osjećali. A to je bila ljubav. Ljubav svakog od nas za nekog iz te male ekipe, a , usmjerena ka potpuno pogrešnoj osobi.
Bila je jedna Taja, jedan Luka, jedan B., i jedna ja. Taja je bila zaljubljena u B., B. je bio zaljubljen u mene, a ja sam bila zaljubljena u Luku, koji nije bio zaljubljen u nikog.
Luka je vozio motor, i B. je vozio motor, i mislim da sam ja bila zaljubljena u Luku zato što je nosio kaubojske čizme koje su jako pristajale uz njegov motor a ja sam smatrala da mu za savršeni dojam još samo nedostajem ja. Ono, juri motor, meni kosa vijori, i sve to.
B. je bio uvijek uz mene. Provodili smo sate i sate zajedno u šetnji, priči, smijehu. Ponekad smo odlazili kod njega i slušali muziku. U stvari, B. se pravio da sluša muziku, ali je slušao samo mene i moje beskonačno blebetanje i filozofiranje.
Pričala sam i pričala a on me samo promatrao onim svojim mekim i blagim pogledom. Utapao se u mojim očima, a ja nikada, sve donedavno, nisam shvatila. Doduše, i da sam shvatila, ne vjerujem da bi se nešto bitno promijenilo, jer ja sam voljela Luku. Koji nije volio nikog.Tojest, volio me je onako kako sam ja voljela B., a htjela sam da me voli onako kako je B. volio mene.
A kako me je B. volio, razumjela sam trideset godina poslije.
Često sam, slušajući muziku sa B., pisala pjesme, crtice, bilježila na papir kratke ili duge misli koje su mi prolazile glavom u tim trenucima. B. me je zavijao u svoju ljubav a da ja toga nisam bila ni svjesna...birao ploče za mene, a onda, sa smješkom, promatrao moje reakcije, pratio kako tonem u kontemplacije, gurao mi olovku i papir u ruke, i smješkao se, smješkao se, smješkao...
Toliki momenti bliskosti i samoće, a nikada nije pružio ruku prema meni, osim da bi mi dodao olovku i papir...Nikada niti hinjeno slučajnog dodira, a toliko ljubavi u tim smeđim očima.
Toliko ljubavi u njegovim očima dok sam mu ja pričala o svojim nesretnim ljubavima. A nikada nijedan pokušaj. Znao je, znao je da mi nije ono što sam ja njemu. Pa me volio tako. Obožavajući moju prisutnost, nježno prateći moje sanjarije, tješeći me i čuvajući moje snove.
Najčešće sam pisala pjesme onda kada bi on stavio neku ploču sa muzikom koja bi me ponijela...Bob Dylan, Jethro Tull, Leonard Cohen...pa Melancholy Man-The Moody Blues..njegova najdraža...dok sam ja pisala, on bi se pritajio i pravio se da ne postoji....
Lakonski sam te papiriće ostavljala i zaboravljala u njegovom stanu, i ne sjećajući se sutradan što sam i kako sam uopće napisala.
Negdje tamo 85-e sam ga otprilike posljednji put vidjela. Odlutala sam po Europama, prepustila ga njegovim stazama a sebe svojim. Pa je bio rat, pa sam se ja udala, a i razvela, njega nisam viđala, samo sam čula da se oženio, i, naravno, razveo.
Prije dvije godine, točno na moj rođendan, koji sam slavila kod brata, brat mi je rekao:
"Imam iznenađenje za tebe, poseban poklon."
Izašao je iz kuće i nestao na pola sata. Vratio se zatim, ali ne sam. B. je bio s njim.
Iz ruke mi je zamalo ispala čaša crnog vina kojim sam sebi nazdravljala taj četrdeset i neki...
Prišao je, sa smiješkom, kao da nije prošlo trideset godina. Pružio mi ruku, poljubio me u obraz, a u očima isti onaj izraz kakav je imao onih osamdesetih. "Sritan ti rođendan" I pruži mi nešto.
Razmotam poklon. U omotu pronađem list papira. Požutjeli, iskrzani list papira. Na njemu, nadobudnim mladalačkim, lepršavim rukopisom napisana pjesma.
Bez naslova, a u potpisu:
Marchelina, 21.10.1980.g.
U rukama sam držala pjesmu koju sam napisala u nekom drugom životu i koje se nikada više nisam sjetila. B. je trideset godina čuvao taj papir. Trideset dugih godina. Rasplakala sam se, plačući za sobom, plačući za njim i plačući za osamdesetima iz ludih osamdesetih.
B., hvala ti.
Post je objavljen 15.10.2010. u 17:50 sati.