Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/atlantidahr

Marketing

DREVNA KARTOGRAFIJA - Zemljovidi drevnih kraljeva mora

Otkad iz orbite gledamo Zemlju, svijet imamo na dlanu. Doduše već i prije stotinjak godina znali smo ga dosta dobro prikazati na zemljovidu, to su nam omogućile matematika, sferna geometrija, kao i poznavanje načina preciznog mjerenja zemljopisne dužine i širine. Te stvari nisu bile poznate drevnim pomorcima i kartografima, ili možda ipak jesu. Sliku postupnog kartografskog razvoja kvare neki portolani, pomorske karte iz 14. 15. i 16. stoljeća. Ma da europski pomorci još nisu stigli do dalekih kontinenata, nisu ih otkrili kako to običavamo euro-procentično reći, te su daleke zemlje ipak bile ucrtane na neke od tih karata. Južna Amerika čak i njena zapadna unutrašnjost, Antartika, pa čak i naznake poznavanja Australskog kontinenta. Na kartama je vidljivo i poznavanje zemljopisne dužine, dva do tri stoljeća ranije nego što je ona otkrivena. Otkuda su se stvorile te karte, slavni kartografi slagali su ih na temelju prijepisa iz još starijih karata, iz zaboravljene davnine i, vjerojatno se nitko ne bi zamarao tim kartama da one ne nameću zanimljiva pitanja, i nude još zanimljivije odgovore...



Dokaze o postojanju napredne civilizacije u ledenom dobu. I pitanje je li postojala neka drevna civilizacije koja je prethodila svim poznatim civilizacijama. Nasuprot konvencionalnoj teoriji da je prva civilizacija niknula u Sumeru između 3. i 4. tisućljeća prije nove ere, postoje indicije da nije bilo tako. Ima ih mnoštvo – ali sve su to samo indicije. Osim djela koje je upravo pred vama. Osobno ga smatram biserom tzv. «alternativne arheologije» (mada se u ovom konkretnom slučaju ne radi o arheologiji već o kartografiji). Krešimir Mišak, urednik novopokrenute AGM biblioteke Obelisk

U klasiku Zemljovidi drevnih kraljeva mora iz 1966. profesor Charles H. Hapgood ponudio je dokaze o naprednoj svjetskoj civilizaciji koja je postojala tisućama godina prije starog Egipta. Otkrio ih je u mnogim zemljovidima koji su znanstvenicima odavno poznati: karta Pirija Re'isa koja prikazuje dijelove Antarktika, potom fascinantne karte Hadjija Ahmeda, Oronteja Fineja i mnoge druge. Hapgood je zaključio da su ti zemljovidi izrađeni iz još starijih karata (iz različitih drevnih arhiva diljem svijeta) koje su danas izgubljene. Također je zaključio da su ti drevni kartografi bili znanstveno mnogo napredniji od Europe 16. stoljeća kao i civilizacija Grčke, Egipta i Babilona. Ne samo da je taj nepoznati narod raspolagao naprednijom kartografijom od bilo koga na svijetu prije 18. stoljeća, nego je čak kartografirao sve kontinente. Amerika je kartografirana tisućama godina prije Kolumba, a Antarktik u doba dok su obale tog područja bile bez leda. Karte pokazuju da je taj narod živio u vrijeme dok na sjevernoj zemljinoj polutci još nije završilo ledeno doba, a Aljaska bila spojena sa Sibirom pleistocenskim kopnenim mostom.

Charles Hutchins Hapgood (1904. – 1982.) bio je američki akademik i jedan od najpoznatijih zagovornika teorije o pomaku polova. Diplomirao je srednjovjekovnu i modernu povijest na sveučilištu Harvard 1932. Tijekom Drugoga svjetskoga rata radio je za službu COI (koja je kasnije postala CIA), zatim za Crveni križ i konačno kao časnik za vezu između Bijele kuće i Ministarstva rata. Nakon rata, Hapgood je predavao povijest na koledžu Springfield u Massachussettsu. Nakon što je jednom prilikom neki učenik postavio pitanje o legendarnim izgubljenim kontinentima, Hapgood je organizirao razredni projekt istraživanja. To je dovelo do istraživanja o mogućim velikim promjenama na Zemlji u prošlosti, uključujući teorije o pomaku polova. Godine 1958. objavio je svoju prvu knjigu, The Earth's Shifting Crust (Pomična Zemljina kora), koja je nijekala postojanje tektonike ploča. Vatreni predgovor knjizi napisao je ni manje ni više nego Albert Einstein. U toj knjizi, kao i u dvije sljedeće – Zemljovidi drevnih kraljeva mora, objavljenoj 1966. i The Path of the Pole (Put pola) iz 1970. – Hapgood je predlagao teoriju o tome da se Zemljina os pomicala više puta tijekom geološke povijesti, a posljednji put prije otprilike 11600 godina, kad su se polovi pomaknuli za 15 stupnjeva. Također, predočio je dokaze o postojanju drevne, zaboravljene, napredne civilizacije. Umro je u 78. godini života, nakon što ga je udario automobil. S engleskoga preveo Krešimir Mišak.


Post je objavljen 03.11.2012. u 16:00 sati.