Par činjenica o meni.
Ja
...sam zlopamtilo. Iako sam već prilično usavršila vlastite glumačke sposobnosti i mogu nabaciti smiješak na lice, praviti se kao da se ništa nije dogodilo, ožiljci ipak ostaju. Oće to kad izvučeš nož. I nastavljam svoj put uz iste ljude, no uz malo više opreza.
...sam mazohist. Jer tko bi normalan dao da ga se šamara, vuče za kosu i pljuje po njemu, i nakon svega, vraćao se po još? Uvijek uz izlike da je onom drugom teško, da mu treba potpora, da mu treba prijatelj. I dok su svi već davno otišli jer su procijenili da jednostavno nije vrijedno toga, dok mi se približava s iglom i slamčicom kako bi mi pio krv, ja pružam ruku. Opet i opet.
...sam magnet za razne vrste mučitelja. Već godinama tražim taj meni nevidljivi papirić koji mi je zaljepljen za čelo i koji ih priziva, ali nikako da nađem. Čak i kad pomislim da sam ga se riješila, stigne podsjetnik da je još uvijek tu, iako ga ne vidim.
...sam kuja. Očito. Lajem. Imam nezgodnu naviku razmišljanja vlastitom glavom, te izricanja vlastitog mišljenja. Ipak, imam dovoljno zdravog razuma činiti to u primjerenim uvjetima.
I kaj dobiješ kombinacijom svega toga?
Mjesece trpljenja gluposti, uvreda i kukanja jadnika koje su svi napustili, uvijek nekako zatirući pomisao da je ta napuštenost samo posljedica retardiranog ponašanja.
Dok dijeliš njihovo mišljenje, ti si super, ti si pametna, ti si borac, ti si genijalac.
Ako ga pak ne dijeliš, ti si ovca koja je to čula od nekoga, ti nisi sposobna misliti svojom glavom.
Ili si agresivka , jer se usuđuješ izreći svoje mišljenje i potkrijepiti ga valjanim argumentima.
Jer, ako si s nekim dobar, onda bez pogovora trebaš samo držati njegovu stranu.
Sorry. Nema teorije.
Nađi drugu žrtvu.
Post je objavljen 13.10.2010. u 14:29 sati.