KORPORATIZAM - TAJNA VLADA NOVOG SVJETSKOG PORETKA by JEFFREY GRUPP
Nedavno sam gledao "Na rubu znanosti", odličnu emisiju Krešimira Mišaka, u kojoj je ugostio profesora Jeffreya Gruppa. Najme, profesor Jeffrey je predstavio svoju knjigu koja govori o korporatizmu. U knjizi se radi o korporacijama, ali stvar je puno dublja od toga, i u biti je, u konačnici, opet riječ o programiranju ljudskog duha, uvijek se na kraju sve nekako svodi na to. Jer korporatizam kako ga shvaća prof. Grupp je zapravo psihološka tema. Kad se jednom korporatizam usadi u glave, vanjski svijet se u tom smislu slaže sam od sebe. Uostalo, s tim je ciljm korporatizam i usađen u glave. A ljudi, žrtve korporatizma, misle da je baš takav način najbolji, da je prirodno raditi deset sati na dan u korporaciji, da je prirodno biti dio predatorske piramide u kojoj gornji gazi donjeg, potom popodne kupovati otrove koje korporacije stavljaju u hranu, i to u trgovačkim centrima koji pripadaju korporacijama. Potom, kad se razbolite od takvog života, dolazite po lijekove u korporacije. U međuvremenu, navečer, iscrpljeni od utroška energije u korporaciji, bacaju se na kauč i gledaju korporativnu televiziju, u kojoj gledaju korporativne političke vijesti bez trunka istine u njima. Jer televizije pripadaju korporacijama, a i vlada pripada korporacijama jer su glavni korporatisti malo u vladi, malo na čelu nekih korporacija i tako kruže.
Direktor Monsanta posta će prije ili kasnije direktor državne institucije za nadzor sigurnost hrane i lijekova (FDA), a direktora najveće banke ne može mimoići da postane direktor Federalnih rezervi, koje se možda zovu „federalne“ jer su rastezljive kao feder kad to zatreba njihovim vlasnicima, nikako zato je imaju veze s bilom kakvom federacijom. Direktor korporacije koja proizvodi oružje zasigurno će imati utjecajnu riječ u ministarstvu obrane, pa će tako „državnu“ politiku koristiti za korporativne ciljeve, a to će maskirati lažima u vlastitim, korporativnim medijima. Zar je moguće da korporatisti s takvom lakoćom nadziru medije? Da. Naime, oni ih posjeduju.
Kad kaže „korporatizam“ Grupp zapravo misli: fašizam. No, kad se kaže „fašizam“ svi imamo neke predodžbe, najviše vezane uz Mussolinija i Hitlera, beskonačni nizovi šljemova paradiraju, ljudi savršeno uklopljeni u stroj, zastave vijore, tenkovi i avioni rade svoj crni posao, a ljude se zatvara u noćnim racijama. No, fašizam – koji je tridesetih godina u Europi bio poprilično popularan kao ideja i u drugim zemljama, zbog svoje naizgledne ekonomske dinamičnosti i efikasnosti koja je proizlazila iz diktature – imao je svoju ekonomsku stranu, koja se temeljila na spoju jake centralizirane vlade s velikim korporacijama.
Danas diktatura ima nevidljive rešetke. To je bit korporatizma. Ljudi misle da su slobodni, ali zapravo su im mozgovi isprani do te mjere o kojoj su komunistički vođe mogli samo sanjati. Danas ljude nitko ne treba siliti ni na što, oni će sami, zbog silnih programa lažne stvarnosti kojima su hipnotizirani, učiniti sve da ostanu unutar rešetaka. Čak i kad će im biti sve gore, korporatisti će ih kroz medije uvjeravati da im je sve bolje, kad će ići u osvajačke i terorističke ratove korporatisti će ih uvjeriti da je to za njihovo dobro i za slobodu (nije to više samo stvar Amerike, i dečki iz Hrvatske su u Afganistanu, iz meni potpuno nejasnih razloga, mada novine ponosno pišu kako smo napravili veliki uspjeh što smo ušli u NATO i da sad trebamo biti ponosni što smo dio međunarodnih snaga. Pljuc na sve to. Jer nisu rekli da te snage rade za korporatiste, a ljudi su samo topovsko meso). Naravno, vozimo se u autima koje su proizvele korporacije, a i za njih i za stanove digli smo kredite od – korporacija.
Korporatisti će zloupotrijebiti znanost za stjecanje moći, a pri tom će i dalje uvjeravati ljude da je ona ono što je trebala biti ili je nekad i bila, a danas je djelomično još uvijek u nekim segmentima – način da čovjek sazna neku istinu o svijetu oko nas. Kad će raditi sto sati tjedno za korporatiste, oni će ljude uvjeriti da im je dobro kao nikad prije, mada su antropološka istraživanja pokazala da ljudi u takozvanim primitivnim zajednicama vrlo malo rade i da tamo skoro da uopće nema nikakvog kriminala. Oni imaju slobodno vremena, a ne mi. Doduše, i kad ga imamo ne znamo što bismo s njima pa onda trošimo novac zarađen u korporaciji u korporacijskim dućanima kupujući uglavnom nepotrebnu korporacijsku robu ili trošimo vrijeme na gledanje korporacijskih programa i reklama.
više o ovoj temi pročitajte na: Svijetlost online
Post je objavljen 11.08.2012. u 16:45 sati.