Marketing
Naviještati Evanđelje
"Gospodin nas je poslao navijestati Evandelje ljudima. A jesi li razmisljao o tome sto znaci navijestati Evandelje? Navijestati Evandelje nekome znaci reci mu: 'I tebe ljubi Bog u Gospodinu Isusu.' I ne samo to reci, nego stvarno tako i misliti. I ne samo misliti, nego se tako i vladati prema tome covjeku da osjeti, da otkrije da je u njemu nesto spaseno, nesto vece i plemenitije nego sto je on to mislio, da stekne jednu novu svijest o sebi. To znaci navijestiti radosnu vijest. Ne mozes to uciniti, ako mu ne poklonis prijateljstvo. Stvarno, nesebicno prijateljstvo bez popustljivosti, sazdano od povjerenja i dubokog postovanja.
Valja nam ici k ljudima. To je osjetljiv zadatak. Svijet je neizmjerno bojno polje u kojemu se ratuje za bogatstvo i moc. Bol i okrutnost skrivaju ljudima Bozje lice. I kad im pristupamo, ne smijemo im se ni pod koju cijenu prikazivati kao neka nova vrsta rivala. Trebamo medu njima biti smireni svjedoci Svemogucega, ljudi bez lakomosti i prezira, sposobni stvarno postati njihovim prijateljima. A oni cekuju nase prijateljstvo, prijateljstvo po kojemu ce dozivjeti da ih Bog ljubi i da su spaseni u Isusu Kristu.'
(Eloi Leclerc, iz knjige o sv. Franji Asiskom 'Mudrost jednog siromaha')
Ovdje među nama
Događa se da ljudi u svom evanđeoskom žaru zaborave živjeti Evanđelje. Poneseni evanđeoskim riječima, njihovom ljepotom i snagom, Evanđelje počinju shvaćati kao sredstvo, oruđe - u krajnjim slučajevima - i kao oružje kojim su pozvani obnavljati svijet, izbavljati ga od njega samog.
I jer osjećaju da su na strani Evanđelja - svakako: da žele biti na strani Evanđelja - stalo im je da Evanđelje zaživi posvuda, da ono bude mjera svakog nastojanja, svakog srca i susreta. Događa se da u tome budu nestrpljivi, pa i isključivi, pa da zbog toga prečuju barem ponešto od Evanđelja, od njegove susretljivosti i obuhvatnosti.
Isus je došao ne samo donijeti Evanđelje svijetu koji ga nije poznavao, nego i biti Evanđelje posred tog i takvog svijeta. Išao je otvorena srca ususret onima koji Evanđelje nisu razumjeli, onima koji su ga se bojali prihvatiti u strahu da će zbog toga morati promijeniti svoj život i sebe same. Izgubiti oslonac na koji su se naučili, stečevinu koja s Evanđeljem nije u skladu.
Išao je ususret i onima koji su Evanđelju - bilo hotimice bilo i ne znajući - okretali leđa. Išao im je ususret s pouzdanjem da je evanđeoska ljubav odgovor na svako čovjekovo pitanje, svjetlo u svakoj njegovoj dvojbi.
On ljude nije dijelio po tome vjeruju li ili ne vjeruju. On ih je razlikovao po tome jesu li ili nisu ljudi. I nikoga nije nastojao pridobiti za vjeru. Darivajući ih svojim životom - i božanskim i ljudskim - nastojao ih je obdariti vjerom. I onim po čemu se vjera ispunja: ljubavlju. I toliki su povjerovali. Toliki su postali ljudi ljubavi. Neki ubrzo, gotovo u trenu. Neki kad su iskusili da je i za njih došla punina vremena.
Isus se ni od koga nije udaljio. Ni od koga nije odustao. U njegovom je srcu za svakoga bilo i sućuti i nade i blizine. Bilo je i jest. Jer Evanđelje - njegovo srce obuhvaća sav svijet, svu povijest. Kako onda neće i svako biće?!
U tom duhu, kad govorimo o životu po vjeri, o životu po Evanđelju, dobro je da se upitamo što mi činimo svojom vjerom? Gradimo li - ovdje među nama - novi, ljudski i Božji svijet? Dobro je da se provjerimo izdižemo li se mi svojom vjerom - i nehotice - nad druge? Jer vjerovati, živjeti Evanđelje ne znači uzdizati se nad druge, nego zauzimati se za njih. Poštivati ih i podržavati na njihovim dobrim putovima. I ne odustajati od njih niti kad pođu ljudskim stranputicama, od kojih, uostalom, nitko od ljudi nije unaprijed pošteđen.
Evanđelje je Božji dar čovjeku. I vjera je njegov dar nama. I poziv i poslanje. I kao što smo pozvani da živimo vjerna srca Bogu, poslani smo i da Evanđeljem izgrađujemo ovaj svijet, sve međuljudske odnose. Koliko uzmognemo.
I ako otkrivamo da smo milošću Božjom i trudom ljudskim osposobljeni pronicati i živjeti Evanđelje, valja nam otkrivati i onima koji to još nisu prepoznali, da su - i kroz našu obzirnost i postojanost - i oni pozvani uzeti udjela u tome. Kad iskuse Božji dodir, puninu vremena koja svakome strpljivo hiti ususret.
Stjepan Lice
Post je objavljen 04.10.2010. u 18:28 sati.