Marketing
Skromno, ženski
Gubimo se i odlaziš kao da si ušao
u svoju bašču, a na ogradi je zalajao
dvadesetogodišnji obiteljski pas.
Pomislim kako je šteta kada postaneš domaći
u trenutku kada se ide, kada pozdravljaš redom
rodbinu, majke, braću i sve ostale sjene.
Neke druge djevojke fosforne sjaje u mraku,
narančaste, žute, u skladu s općim trendom,
i, kada zatvoriš vrata, pogledaju na noćni ormarić.
Pomislim kako je šteta biti tih;
ljudi ne smiju šutjeti kada imaju što za reći,
a mi šutimo ili nespretno se sukobimo slogovima,
bezvezni, prazni, potrošeni, ograničeni.
Za zlatnik. Za dva.
Post je objavljen 28.09.2010. u 13:06 sati.