... a nekad je taj Tikveš bio strah i trepet. Sjećam se sezone 2004. godine dok smo još igrali za Belje Kneževo. Zvali smo ih Real iz Šume. Bili su za klasu jači od svih. Oteti im bod bio nam je primarni cilj. Rijetko smo uspjevali. A danas... pomeli smo ih. Doduše moram naglasiti da im nisu igrali njihova četiri najbolja igrača, dok nama nije došlo 12 igrača. Pa vi sada izvažite...
Dakle utakmicu smo počeli bez golmana. Nevista se razbolio. Neko mu je mjerio temperaturu i hop 39 sa nešto sitno. Iga, drugi golman, odlučio u ovoj krizi pokrenuti privatni biznis i vadi kamenje. Iz bubrega. Tako da je na gol stao Talijan, nesuđeni prvi golman Dinama u sezoni 1969/70 kojega je prvim obranama učio Željko Stinčić. Pamti li netko od vas Stinčića? Bilo je to godine devetsto i neke... Talijan, potvrđeni diklić i nesuđeni golman, napucao je Kljuna u jaja sa 10 metara udaljenosti. Znam da je slijep ko šišmiš, znam da nije branio od '69. ali da će me napucati u jaja pri mirnom ispucavanju lopte iz 16-terca... to nisam mogao ni sanjati. A možda je namjerno? I naravno da smo obranu morali postaviti prema golmanu. Dakle gusto. Vrlo gusto. Dumba kao korektor, Kolar i Kljun kao stoperi, Zvone i Cvejo kao bočne jurilice. Dumba nam je u prvom kontaktu s loptom pokazao što misli o ovoj tekmi. Kao zadnji igrač primio je loptu na rubu našeg 16-terca, mi stoperi bili smo pod prismotrom protivnika, bočni predaleko a naš Dumba odličio se malo sprdati. I njihovom ubojitom napadaču proda foru i gurne mu kroz noge te hladno ga obiđe i preda loptu vezistima. Strašno. Znao sam da će to biti kirbaj do kraja.
Kolar je bio odličan, konkretan, čvrst i siguran. Kada je on izišao popili smo gol.
Bočni Zvone se pak natrčao kao rijetko kada. Jurio je gore dolje – naprijed nazad i bio uglavnom precizan. Imao je i gol šansu ali... (Zvone napiši ti u komentaru šta je bilo da opet ne bi ja bio kriv)
Kljun je pak sukrivac za primljeni gol. Jegiba... događa se i najboljima. No ostaće upamćeno njegovo guranje kroz noge Bernardu, njihovom glavnom veznom. Atraktivno za publiku, nepotrebno za igru. No ako je Dumba tako otvorio tekmu onda i Kljun može pokazati fore iz LIO-ve škole nogometa naučene pod paskom strogog trenera Masnog.
Cvejo je pak bio izuzetno raspoložen. Za pričanje. Nije zatvorio labrde cijelu tekmu. No to je opravdano jer znamo da kod kuće nesmije ni zucnut pa neka se bar tu napriča. Mi smo mu prijatelji. Razumijemo to. Uostalom zato i postoje prijatelji. Seri Cvejo, seri koliko te volja kad kod kuće ne smiješ. Znam, znam... ima značku...
Zrno je danas odigrao statistički najlošiju partiju od kada je LEGA. Odnosno, iako se silno trudio, pretrčao više od većine nas, lopta ga nije slušala. Kada je trebao dodati, zadržao je loptu nekoliko trenutaka predugo, kada je trebao primiti i umiriti igru igrao je na prvu, dodavanja su bila ili kratka ili preduga, uglavnom neprecizna. Unatoč tomu nikad ne bih poželio da me on čuva. Brz i čvrst. Danas je bio na Vi sa gospođom Loptom a trku, borbenost i obrambene zadatke odradio je bez zamjerke.
Mijatović je bio zaražen Zrninim sindromom. Puno nepreciznosti no ipak je učačkao jedan gol. Lob sa 40 metara. Za dušu. Može Peđa puno bolje od danas prikazanog.
Ilija je pak pokazao kako se igraju ovakve utakmice. Nije se previše trudio a zabio je dva komada. Da je u drugom poluvremenu bio raspoložen 50% kao u prvom napravio bi bolji skor od Duje Čopa. No nije mu se dalo. Eh da ne zaboravim. Za vrijeme cijele tekme dva puta sam ga vidio na našoj polovini igrališta. Kakav zlikovac.
U napadu smo imali iskusni par. Jadro i Oreč. Lola Oreč definitivno nema sreće sa sucima. Opet mu nije dosuđen čist penal nad njim. To već postaje normalno, a to nije dobro. Ipak, lolo je upisao jednu asistenciju za gol Jadri. Jadro je pak zavukao dva, mogao još dva i na kraju izišao. Loža. E to je loša vijest.
Poslije je ušao Mario koji je dokasna radio u jednoj čestitoj banci. Neće priznati ali imao je problema kao i Zrno. Teško je smirivao loptu. Stalno ga je napadala. I to je automatski kasnija predaja. Nadam se da će uskoro prestati sa trčanjem u prazno, kao Ferdo, jer od kada nema svježine nema ni igre kod njega.
Kova je igrao tek zadnjih 15 minuta. Upoznao je publiku sa podosta baletnih elemenata neuobičajenih za sportske terene. Skakutao je, poskakivao, pretrčavao... pravi Boljšoj teatar. Od agresivnosti, čvrstine, probojnosti... ni traga ni glasa. A špicu igra...
Nastupio je i Vinko. Standardno dobar. Britak i čvrst. U obrani bezgrešan. U onoj gužvi u napadu nije se uspio iskazati. Uostalom prerjetko je išao u napad da bih ga tu ocjenjivao. On je pak danas bio zaražen Cvejinim sindromom. Pričao je kao nikada do sada. Naravno ni približno kao Cvejo ali brbljao je. To za njega nije bilo uobičajeno.
Periša je došao ozljeđen i nije se niti skinuo. Firma mu je u blokadi, reklo na teveju. Planira otvoriti obrt i čuvati djecu suigračima, pored terena dok mi igramo. Danas je bio dobar, pažljiv smiren. Uspjet će on. Garant.
Na tekmu su došli i samo za priču sposobni Darac i Hrco. Ravno sa MR koljena. Dakle ta dvojica su toliko ljubomorna na nas sposobne i zdrave da je to zastrašujuće. No znamo, Cvejo ih je nagovorio da drobe protiv nas.
Ma Cvejo je ustvari opaki virus. Ali naš je, šta će mo s njim nego ga trpit. I šišarke će mo mu donjeti ako treba. Ta njegova značka... opasno, opasno.
Slijedeća tekma: Mačkamama, srijeda u 16.30, Mursa Zanatlija – LEGE.
Živjeli
Post je objavljen 27.09.2010. u 21:36 sati.