Bez tebe žedan, gdje obilno se toči
i gladan za stolom dobrog gospodara
sve obilje bez tebe mi zaudara;
onaj sam što mu se bolno srce grči.
Ti si pjesma, a svi poljupci, riječi,
taj nježni dodir što se u stih pretvara
pa iz dana u dan novu strofu stvara,
pjesma si ti i štuju te moje oči.
Zakunem li se ikada tebi, nebom,
da živim i da su mi pjesme nijeme
kunem se; ti si pjesma, kunem se grobom.
I možda jednog dana napišem rime,
( ne tako lijepe kao dan s tobom )
obične rime što nose tvoje ime.
......................................
Post je objavljen 26.09.2010. u 17:10 sati.