Ponekad je uistinu potrebno vratiti se nekamo, stići iz nekoga nepoznatoga, neimenovanoga mjesta, samo kako bi se otišlo nekuda dalje... jer je to jednostavno potrebno.
I previše sam se puta upitao što mi to govori more; i shvatio sam: ono što Kirka samo nekima zavodljivo šapne u uho, u nekakvoj poluintimističkoj formi, ponekad znači korjenitu promjenu... i to za cijeli život...
Pa možda i nismo otoci, možda smo samo dijelovi kontinenta; ali, sjetimo se da oko svih kontintenata huči more, more koje govori... svakome nešto drugo, nešto posebno i personalizirano; i ja se tome ne mogu oduprijeti, niti to više želim...
San se štufa... i san ša...*
Zdravi bili, javit ću Vam se kada stignem... negdje ;)
Tamara Obrovac & Transhistria Ensamble - Ča mi povida more
Gibonni - Ej, vapore
Arsen Dedić - Život je more
----------
* (Istrijanski) - Zasitio sam se i otišao sam...
Post je objavljen 25.09.2010. u 15:50 sati.