Marketing
GOSPA FATIMSKA
BLAGDAN GOSPE FATIMSKE
(13. svibnja)
PORUKA: OBRAĆENJE, POKORA (POST) I MOLITVA
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Gospa se ukazala u Fatimi, u Portugalu, 13. svibnja 1917. godine.
Troje djece Franjo, Hijacinta i Lucija bili su »fatimski sretnici« koji su vidjeli Majku Božju Mariju.
Gospina ukazanja u Fatimi i danas pobuđuju zanimanja katoličkog svijeta.
Fatima je Crkvu obogatila novim blagdanom Bezgrešnog Srca Marijina, potaknula novu pobožnost prvih subota, rasplamsala još veću ljubav prema Mariji, posebno moljenje krunice.
Zaista, o Fatimi treba najprije razmišljati, a onda puno moliti. Kad se radi o takvim stvarima, molitva je uvijek prvo i neizostavno sredstvo.
Zato one koji je prihvaćaju treba podržati. A one koji Fatimu glasno niječu, treba mirno saslušati zašto to čine i moliti se za njih. Nepošteni su samo oni koji je izruguju, a o njoj ništa ili vrlo malo znaju. Dok oni koji je ignoriraju, nemaju ticalo za presudne događaje Crkve i čovječanstva.
Crkva nije dala svoj konačni sud o Fatimi. Možda će trebati još vremena dok to učini, ali su se pape o njoj već davno izjasnili. Fatimski događaji odigrali su se za pape Benedikta XV., ali je probijanje fatimskih poruka stvarno počelo za pape Pija XI. On je godine 1934. izjavio »Presveta Djevica, Božja Majka, udostojala se u to najnovije vrijeme obdariti Portugal izvanrednim dobročinstvima.«
Pio XII. naziva se »fatimskim papom«. Kad su mu jednom portugalski biskupi pri jednoj audijenciji rekli da ga tako nazivaju, papa je odgovorio: »Mi to i jesmo!«. Taj isti papa obavio je godine 1942. (za vrijeme II. svjetskog rata) posvetu cijelog svijeta Srcu Marijinu, po želji Gospe Fatimske, da bi Marija od Boga isprosila čovječanstvu željeni mir.
A po svom posebnom izaslaniku Pio XII. je okrunio Gospin kip u Fatimi zlatnom krunom 13. svibnja 1946.
Dobri papa Ivan XXIII., misleći na Fatimu i na ljude koji ne vide Nebo odakle Marija dolazi, veli: »Očuvaj nas, Bože, da ne pomislimo da su Nebesa konačno zatvorena iznad naših glava!«
Njegov nasljednik papa Pavao VI. poslao je u Fatimu na dar prsni križ Ivana XXIII., koji je Dobri papa oporučno ostavio Gospi u Fatimi.
Po završetku II. vatikanskog Sabora, papa Pavao VI. poslao je u svibnju 1965. godine Gospi u Fatimu »zlatnu ružu«. Na 50. obljetnicu fatimskih ukazanja i sam je pošao u Fatimu i rekao: »Velika nam je želja da počastimo presvetu Djevicu, Majku Kristovu, Majku Božju, Majku našu. Naše je pouzdanje u njezinu dobrotu Crkvi i Našoj apostolskoj misiji vrlo veliko a isto je tolika naša potreba za njezinim zagovorom kod Krista, njezina Sina.«
Blagopokojni papa Ivan Pavao II. bio je veliki štovatelj Gospe Fatimske. I on je pošao u Fatimu 13. svibnja 1982. godine na prvu obljetnicu atentata da se zahvali Bogu i Majci Božjoj Mariji što su ga na čudesan način spasili od sigurne smrti.
I tada je rekao: »Došao sam zahvaliti Božjoj providnosti u ovo mjesto za koje se čini da je Majka Božja posebno izabrala: Misericordiae Domini, quia non sumus consumpti (Tuž 3,2). I ja to ponavljam s prorokom: Milosrđe je Božje da nismo uništeni.«
Na kraju je Ivan Pavao II. posvetio čitav svijet Majci Božjoj s potresnim uzdasima u svojoj molitvi.
Ukazanja i karizme pripadaju Crkvi. Ona je o Fatimi puno rekla.
Iako to nije istina dogmatske sigurnosti, ipak su plodovi tako očiti da ih se ne može olako odbaciti.
I sve ono što se zadnjih godina događalo u istočnoj i srednjoj Europi, odnosno u zemljama tzv. »realsocijalizma«, kao i u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj, spada u milosna obećanja Gospe Fatimske i njezinih objava. Zato su veoma važne Gospine poruke i plodovi koji se vide.
Prva riječ u Fatimi koju je Gospa izrekla jest velika i snažna riječ Nebo.
Zapravo na pitanje Lucije: „Odakle si ti?” Gospa je odgovorila: „Moja domovina je Nebo.” Mnogi ljudi su zaboravili da čovjek ne živi samo o kruhu i za ovaj svijet. Nisu rijetki koji ispovijedaju vjeru u Boga, ali kad im počnete govoriti o raju, drugom život, neraspoloženo se osjećaju. Ipak Nebo postoji. To je stvarnost koja se radosno čeka. Tamo se s veseljem odlazi, pa stoga sveci i radosno umiru. Gospa je došla da bi nas podsjetila na tu radosnu stvarnost da bi nas podignula iz izgubljenosti i nevjere, da bi nas otrijeznila od zaluđenosti i opijenosti stvarima ovoga svijeta i da bi nas iz sumnje, apatičnosti života i zatvorenosti u materiju koja nam je i dušu okovala, konačno privela Bogu i k sebi u Nebo.
Nije mi cilj govoriti o svemu što je Gospa rekla u Fatimi, ali bih ono glavno htio istaknuti.
Gospa je stavila naglasak na molitvu, pokoru i obraćenje. Ona polazi od konstatacije da je naš Gospodin i previše uvrijeđen, da se grijesi sve više gomilaju. A grijeh rastače ljubav i mir. Da bi se spasio taj mir i otklonila Božja kazna, nužno je obraćenje, povratak Bogu, što se postiže molitvom i pokorom.
Inače, sva su fatimska zbivanja prožeta užasom grijeha.
Fatimska poruka otkriva tajnu zla, njegovu razornu snagu s posljedicama u vremenu i u vječnosti, u ovom i drugom životu.
Grijeh je u biti rušenje, pustošenje, uništenje istine i dobrote. On vodi čovjeka prema praznini i ništavilu. Grijeh je samouništenje bića, ubijanje svega što je Božje u nama. Grijeh najprije pogađa nas, jer razdire naše jedinstvo s Bogom; a onda vrijeđa Boga, njegovu čast i njegov ugled. Grijeh je uzrok da se onemogućuju Božji planovi nad nama. Grijeh je kriv ako Bog nije uspio u nama. Ako blokiramo Boga grijehom, u nama nastaje pakao.
A jedan od najstrašnijih i najubitačnijih grijeha po ljudsku osobu na kojeg je Gospa posebno upozorila sav svijet, otkrivši djeci strahote i užas pakla, jest grijeh nemorala i bludnosti izvan braka i grijeh preljuba u braku. A posljedice takvih grijeha su neizmjerni abortusi, odnosno ubijanje nevine i nerođene djece što su najveći zločini protiv Boga kao jedinog Gospodara života, protiv Crkve jer se time smanjuju njezini članovi i broj Božje djece, protiv naroda koji iz dana u dan sve više izumire i protiv ljudskog roda i cijelog čovječanstva.
Zato nas je Gospa u Fatimi pozvala sve na djevičanstvo i čistoću, na obdržavanje Božjih zapovijedi i na svetost kršćanskog života. Mnogi danas misle, pa i među nama vjernicima, da je govor o djevičanstvu i čistoći ograničenje ljudske slobode, a ne zaštita svetosti i dostojanstva spolnosti ljudske osobe.
Marija, kao Djevica i Majka, je remek-djelo djevičanstva i čistoće, utjelovljenje Božjeg zakona i savršeno stvorenje. Stoga je Ona uzor djevičanstva i čistoće djevicama i majkama, mladićima i očevima, običnim vjernicima i Bogu posvećenim osobama.
Kršćanstvo je uvijek cijenilo i s velikim poštovanjem se izražavalo o spolnoj čistoći. Crkva je uvijek naglašavala kako nije moguće govoriti o čovjeku, ako se ne govori i o njegovoj spolnosti. Bog ga nije drugačije zamislio nego kao muško i žensko i tako ga je stvorio. I kao takvo biće čovjek ima svoj cilj, svoje osobine i svoje djelovanje.
Da bi Bog obranio svetost i dostojanstvo ljudske spolnosti stavio je dvije zapovijedi: »Ne sagriješi bludno!« i »Ne čini preljuba!«. Tim zapovijedima Bog je htio zaštiti čovjekov identitet, njegov pokretački dinamizam, njegovu životnu snagu, izvor i svetište života. Te su zapovijedi kao ograda koja štiti da ne bi »divlje zvijeri« paklenih duhova provalile u lijepi vrt dostojanstva ljudske naravi koja je stvorena na sliku i priliku Božju i tako je opustošile.
Stari Zavjet kažnjavao je prekršaje djevičanstva i bračne čistoće smrću, dok Novi Zavjet više iznosi ljepotu čistoće duše, srca, uma i tijela.
A sv. Pavao kaže: »Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost«. On nas upozorava kako trebamo biti sveti i neporočni pred Bogom.
A sv. Crkva, oslanjajući se na objavu Božje riječi, oduvijek je naučavala da kršćanin treba držati čistoću duše i tijela, jer smo se krsnom vodom očistili od grijeha i uronili u Isusa Krista, oprani smo u krvi Božjeg Jaganjca i pozvani na svadbenu gozbu Sina Božjega.
Svaki kršćanin je »hram Duha Svetoga«. U njemu je on dijete Božje. Taj ga Božji duh nosi, nadahnjuje, brani i puni životnom snagom i poletom. Duh Sveti nas potiče na ljubav, radost, pravednost, dobrotu i svetost života.
Marija je uvijek bila na poseban način uzor mladeži u čistoći i nevinosti. Kršćanska mladež je znala da uz Kristovu i Marijinu pomoć može sačuvati jakost tijela, mladost duha, ljepotu duše, radost života i unutrašnji mir. Mladež, osobito ženska, u Mariji je gledala ideal čistoće jer je, prema sv. Ambroziju: »Marija prva u vrtu palog čovječanstva zasadila zastavu djevičanstva.«
Istina, ima i »crnih mrlja« kod današnje mladeži. Ima gaženja ideala, izrugivanja čistoće, frustriranja svega što je sveto i plemenito, ali ima i divnih primjera pred kojima čovjek ostaje zadivljen.
Mladež je uvijek gledala u Mariji i način kako se u ovom nečistom svijetu može sačuvati čistim. Marija je u tome uspjela jer je razmišljala i molila. Njezin je pogled bio uperen prema Nebu i nije ni gledala ono nečisto u svijetu. Njezino držanje bilo je sveto i ozbiljno, jer je svojim ustima ljubila Najčistijeg i Najljepšeg među sinovima ljudskim, a svojim rukama njegovala uzor čistoće i svetosti Isusa Krista. Molimo zato presvetu Djevicu Mariju da naša mladež bude hrabra u očuvanju svojih mladenačkih ideala.
Ako budemo danas imali nevinih i kreposnih mladića i djevojaka, sutra ćemo imati pravih i vjernih očeva i majki.
Gospa je u Fatimi također podigla svoj materinsku iskrenu optužbu protiv psovke, propadanja obitelji i napadanja na Crkvu. Nijedan narod na svijetu ne vrijeđa Boga tako svetogrdnim i bogohulnim psovkama kao naš narod. To je jedna velika mana i strašan porok našega hrvatskoga naroda.
Priča se da je naš blagopokojni i blažene uspomene kardinal Alojzije Stepinac zbog toga mnogo trpio i puno se molio da se to zlo psovke iskorijeni iz našega naroda.
Gospa je u Fatimi rekla da treba odbaciti grijeh, treba se obratiti Bogu – žrtvom, molitvom i postom.
Marija želi da se u nas kršćane vrati duh molitve, sakramentalnog života, pojačana smisla za križ i patnju. Ona traži molitvu krunice, svetost svećenika i vjernika, poštivanje Božjih zapovijedi.
I za nas, u našem narodu i u Crkvi našeg hrvatskog naroda, ne bi trebalo boljega lijeka. Nikada se u našem narodu nije izgubilo iskreno štovanje Majke Božje Marije, pa ni moljenje sv. Krunice.
Prema Gospi Fatimskoj, grešnici se spašavaju posredovanjem pravednih. To znači da se Crkva mora najprije obratiti, a onda i druge obraćati. Zato nam Marija želi pomoći da se u nama utjelovi Krist, da Krist u nama živi; da živimo za druge, a ne za sebe; da budemo svjetlo Božje na zemlji, a ne tama; da budemo raspaljeni ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.
Marija nas potiče da nastojimo biti poput nje ponizni i strpljivi i da s Isusom strpljivo i dostojanstveno podnosimo nevolje i križeve našega svakidašnjeg života.
Marija nam želi pomoći da živimo kao prava djeca Božja i da poput nje, svoje Majke, oprostimo našim tlačiteljima i da budemo mironosci, blagi i dobročinitelji kao i Krist. Marija će biti naša majka ako slijedimo njezinu majčinsku nježnost i brigu za druge i ako smo spremni i raspoloživi da drugima budemo na pomoći, spremni žrtvovati svoje vrijeme i ugodnosti, svoj odmor i počinak, svoj ugled i život da pomognemo bližnjemu i to bez zlovolje, tužbe, gorčine, prijetnje, ulijevajući svima potrebnu nadu u Bogu i ohrabrenje u životu.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: 1. Post 3,9-15. 20
Ps – 1 Sam 2,1. 4-5. 6-7. 8.
2. Rim 5,12. 17-19
3. Iv 19,25-27
Post je objavljen 06.10.2010. u 17:00 sati.