Ne mogu ti više pisati pjesme,
rime u kojima ljubim ti oči,
nit` sonete koji skrivaju ime;
jer svaki mi stih, baš ko pelin gorči.
Daleka si i prošlo je vrijeme,
dok gledam tvoj pogled koji svjedoči
kako ti ipak pripadaš drugome;
a moje se srce u grču grči.
Ko povjetarac u krošnji nestani
nek` iza tebe ostanu treptaji,
sasušenog lišća prije studeni.
Tad će nestat` i moji uzdisaji
K`o lađa koja nestaje u pjeni,
nestat` će pjesnikovi izričaji.
Post je objavljen 14.09.2010. u 00:19 sati.