(1992.)
hajde, pritisni gas i digni se visoko
hajde, idi da te više ne gledam
natoči mi vina pa da potonem duboko
i ne spašavaj me kada vidiš da se utapljam
digla si nos i misliš da si najveća
tek ponekad kao da siđeš sa tih visina
jednom će nestati struje i bit će nesreća
taj tvoj lift će zaglaviti između oblaka
tek ponekad u tebi prepoznajem djevojčicu
koju sam na neki čudan način i volio
tek ponekad prepoznam sjetu na tvome licu
i osmijeh koji još nisam prebolio
s ljubavlju se gledaš u svom malom zrcalu
popravljaš kosu i usnama vraćaš sjaj
svi problemi u tom pogledu za tebe nestaju
jer ti kao da živiš svoj umišljeni raj
a da bar na tren vidiš drugu stranu ogledala
i shvatiš da tvoji te liftovi nikuda ne dižu
da tvoj je poraz i ono što misliš da je pobjeda
i bijesne te potjere već polako stižu
hajde, pritisni gumb i gubi se
hajde, vrati se u svoje sedmo nebo
samo ćeš padati u nove ambise
a spas će ti se činiti tako daleko
natoči mi još čašu i ostavi me na dnu
ni tvoj poziv na grijeh neće me zavesti
samo čekam svoje mjesto u nekom liftu
koji će nas jednom skupa na dno odvesti
Post je objavljen 13.09.2010. u 09:18 sati.