Marketing
...I fell apart but got back up again...
...We both could see crystal clear
The inevitable end was near
Made our choice, trial by fire
To battle is the only way we feel...
Evo me. Opet. Malo me ima i nema. Ali većinom nema.
Ali kako naslov kaže, bolje sam. Puno bolje. Bilo je teško, jako teško. Ali digla sam se. Oni su bili uz mene i bolje je. Glazba je pomogla.. Njihove riječi su me tješile kad sam najviše plakala. Ne. Nitko me nije grlio, pazio, mazio, pričao da će biti bolje. Ali svi su pomogli. Najviše osmjesima i onim njihovim glupostima. :)
Vratila se. Napokon. Mislim na jesen. Bilo je čudno dok je nije bilo. Ali sada je tu, i onaj osjećaj sreće, a opet i tuge, je ovdje. Nema veze, sve će biti u redu. Zvuk jeseni se vratio. Miris, boje, ono staro mjesto u njegovom srcu se opet otvorilo. Prihvatio me nazad. Nakon svega što sam napravila. I dalje me voli. I dalje me čeka u onom našem balonu. Svijetu. Daleko od svih.
Čekam zimu. Pahulje koje mi miluju lice, njegov dah, njegove ruke koje me grle. Njegove riječi. Falio mi je jako. Sada se sve vraća na staro. Napokon.
Ja sam 16-godišnjakinja koju više nije briga za ništa. Briga me je ako ću nekoga provrijediti. Mene su previše puta povrijedili. Briga me ako će mi tko lagati. Stalno mi lažu. Briga me dal' će me itko voljeti. Jer u zadnje vrijeme, nitko me ne voli. Otići ću. S njim. Dogovorili smo se. :) Ja ću ostvariti svoj san, a on će me podupirati. I voljeti onako kako samo on zna i može. Odustala sam već od svega, osim od tog sna. I više me nitko ne mora tješiti, paziti na mene. Sad sam ona prava velika cura s prevelikim snom kojeg želi ispuniti. Na bilo koji način. Ali budem. Jednog dana :)
Ovo je jedan od jadnijih postova. Ali nema veze :)
Volim vas sve.
Post je objavljen 12.09.2010. u 17:08 sati.