Tko je star i što je starost, pitanja su koja zaslužuju odgovor.
Star je, svakako onaj tko se takvim osjeća. Medicinski stari su ljudi poslije 70. godina života. Postoji i bolest, senilna demencija, koja je "normalna" u tim godinama.
Kao ono, otkačiš se, ali nije to zbog bolesti, to je zbog starosti.
Radila sam godinama u Domu za starije i nemoćne, i vjerujte mi, gomila ih je tamo moćnih i mladih. Nisu važne godine. Svi su oni imali nekek visoke godine, ali nisu svi bili stari.
Ponekad će vas starija osoba, koja ima puno životnog isustva daleko lakše shvatiti. Upravo stoga što je život naučio na svašta. Životno iskustvo je vrlo dragocjena stvar. Za svakoga. I za onoga tko je prošao (za njega je i neobično skupa) život, i za sve ljude oko njega, koji ga slušaju (ako su pametni), ili su tko zna kakvim vezama, pokraj njega.
Ovom postu nije nakana da vas molim da zadržite svoju obitelj u kući. Svoje stare i nemoćne roditelje i slično. Ni najmanje. To je odluka svakoga od vas.
Samo želim reći da ono što se, kao uvjerenje uvriježilo u ljudima i nije tako točno.
Stari ljudi žive, baš kao i mladi, ne biste vjerovali. Jedu, spavaju, idu na toalet, čitaju, gledaju tevelviziju, vode ljubav, sanjaju, planiraju, vole, tuguju i raduju se....
Oduvijek smo mislili da se ljudi samo gase. No nije to baš tako.
I stari ljudi planiraju, nadaju se i iščekuju (ne smrt, jasno) i većinom nisu odustali od sebe.
Obično su onakvi kakvi su bili kao i dok du bili mladi, a neki još i gori, ili bolji.
Ovaj se post nadovezuje na moju borbu protiv predrasuda, nekako prirodno.
Kao što je i starost potpuno prirodna. I većinu od nas čeka.
Čeka nas strpljivo, kao što je strpljivo i sve što starost sa sobom nosi.
Post je objavljen 06.10.2010. u 06:03 sati.