Bi bilo da si nisam dala riječ da ću neko vrijeme šutjeti. Prvo, teško mi je, jer me uopće niste oplakivali, ono ko je jebe. Okej. Zato mi je sad malo lakše šutjeti, al da kojim slučajem pregazim vlastitu riječ ko netom ispljunuti hračak, pa je onako zelenoplavu razvlačim...Neću! Suzdržat ću se teškom mukom, ali teškom mukom, jer materijal koji imam teško je držati za sebe. Zapravo, mislim da to uopće nije ni zdravo, jer evo sad u trenutku kada se lomim bez ičije pomoći, mislim okej da me neko šubne, zacipelari, pritisne uza zid pa udri, ali ne, ja sama, u ovom teškom trenutku, u trenutku kada riječi samo što ne iscure, dakle, u ovom za mene doista prijeLOMnom trenutku ostajem pri svome.
Post je objavljen 09.09.2010. u 22:51 sati.