U triatlonu, pogotovo na dugoj distanci, se loše utrke događaju puno češće nego dobre. Ovaj vikend sam se natjecao na Challenge-half utrci u austrijskom gradiću Walchsee smještenom uz istoimeno jezero, a utrku bi smjestio u skupinu loših (loših po mojoj izvedbi, ne po organizaciji). Naravno, nijedna utrka nije apsolutno dobra ili loša, iz svake se mogu izvući i dobre i loše stvari, a ovaj vikend je ipak bilo nešto više ovih loših.
Na put sam krenuo u petak sa Govindom i obitelji Patrčević (Dejan, Helena i Roko). U Austriji nas je dočekalo prohladno i kišno vrijeme koje se nastavilo i idući dan. Priroda je u tom dijelu Austrije jako lijepa, pa mi je bilo žao kad sam vidio da sam ponio fotoaparat sa praznom baterijom.
Idući dan (nedjelja) nas je dočekalo nešto bolje vrijeme. I dalje je bilo dosta hladno, ali barem je bilo suho. Start je bio u 7.30h, a u to vrijeme je zrak bio ugrijan (ili ohlađen) na 10C, a temperatura vode je bila 15C. Ipak, jednom kad je utrka krenula nisam imao problema sa hladnoćom. Krenuo sam dosta dobro i na plivanju sam se našao u dobroj grupi, a tempo mi je čak izgledao prelagan. Ali onda se u par minuta sve promjenilo. Odjednom sam počeo gubiti snagu i počeo kliziti na začelje grupe da bi na kraju i otpao i iz vode izašao sa 20s zaostatka. Tranziciju sam napravio preležerno i izgubio dodatnih 20 sekundi. Tih par minuta (završni dio plivanja + T1) se pokazao kao ključan za daljni tijek utrke.
Na početku bicikla me pretekao Michael Weiss koji je bio za klasu bolji od svih i njega nisam mogao pratiti. Za one koji ne znaju, Weiss je bivši MTB biciklist koji se prije par godina prebacio u triatlon. Jučer je stazu dužine 91,9km sa 900m vertikalnog uspona prošao za nevjerojatnih 2.04h (prosjek 44,5 km/h). Nakon 10-15km me prestigao i Finac Miettinen. Nisam ga pratio nego sam nastavio u svom tempu. Sad mislim da je to bila greška jer je nakon što me prestigao počeo voziti u nekom tempu kojeg bi i ja vjerojatno mogao pratiti. Samo sam trebao malo stisnuti zube za vrijeme početnog ubrzanja. Ali lako je biti general poslije bitke. Do 50-og kilometra sam vozio sam ko duh, a kao što sam već par puta pisao i na non-drafting utrkama se ne može ići sam protiv grupe. Nakon tih početnih 50km me sustigao Andreas Hechler i nas dva smo se u idućih 15-20 km probili do grupe u kojoj su bili Ritter, Wyss i Lyatsky. Ja sam na brdu malo povukao i Wyss je otpao. Do tranzicije se nije ništa spektakularno događalo.
Na trčanju sam krenuo dosta dobro. Prvi kilometar sam trčao sa Ritterom (koji ima zapažene rezultate u triatlonu), a onda nas je sustigao Lyatsky i podigao tempo. Ja sam krenuo za Rusom, a Ritter je otpao. Međutim i ja sam nakon otprilike 2km počeo posustajati. U tom trenutku sam bio negdje oko 12-og mjesta i dosta blizu planiranog top-10 plasmana. Nakon toga su kola ponovno krenula u krivom pravcu. Čudno sam se osjećao na trčanju. Tempo mi je izgledao ugodan, ali nikako nisam mogao ubrzati. Prvi krug mi je bio daleko najbrži, a naredna 3 su bila unutar 20s premda sam imao osjećaj da sam u zadnjem krugu značajno ubrzao. Do kraja sam izgubio još par pozicija i u cilj ušao na 17. mjestu. Na samom kraju sam napravio grešku koja me koštala jedne pozicije. Nisam vidio skretanje za ciljni prostor i ušao sam u 5. krug, a dok sam shvatio grešku jedan natjecatelj me prestigao. Na kraju smo šprintali i izgubio sam za 0,2s.
Pobjedu je odnio Weiss ispred talijanskog dvojca Cigana, Degaspieri. Dejan se na trčanju probio do 6. mjesta ali onda su počeli problemi s koljenom pa je pao na još uvijek vrlo dobru 9. poziciju. Govind je završio utrku za 6.13h, a naš Austrijanac Marinko Barac je osvojio 4. mjesto u iznimno jakoj M40-44 kategoriji (podij mu je izmakao za 16s).
Inače, Challenge organizira utrke na razini Ironmana (a neki tvrde i dosta bolje), a ova utrka nije bila izuzetak. Ovo mi je bila prva Challenge utrka i nemam ni jednu primjedbu na organizaciju kako same utrke, tako i popratnih događaja uz utrku.
rezultati
Post je objavljen 06.09.2010. u 12:19 sati.