Ponekad mi se čini kako ja u zadnje vrijeme toliko intenzivno pišem da moji prijatelji - čitatelji, čak niti ne stignu pratiti me svojim komentarima, no tema današnjeg posta je moja prva ljubav, a tko se od nas sa nostalgijom ne želi sjetiti je.
Ja sam u posljednjih nekoliko godina usredotočena isključivo na moj posao i svakodnevne obiteljske probleme, tako da ne zabadam nos u tuđe stvari, pa ljude oko sebe niti ne doživljavam, osim onih koje moram.
Svatko normalan, naravno osim mene, prepoznao bi čovjeka u kojeg je nekad davno bio zaljubljen, no meni je trebalo gotovo godinu dana da konačno shvatim kako je stranac kojeg često susrećem u poslijednje vrijeme, makar samo onako, usput u prolazu, moja prva, velika iplatonska ljubav.
Gledala sam ga jučer, naravno sa skrovitog mjesta tako da me nije mogao opaziti, pitajući se što li sam tada, sa mojih 15 godina našla na njemu i zaključih kako je to zapravo ništa, htjela sam biti centar nečije pažnje, njegove pažnje, a on u to vrijeme nije bio fasciniran jednom sebičnom, razmaženom, bucmastom klinkom kakva sam tada bila ja, već je gledao one starije, naprlitane cure.
A zbog takve situacije sam mislila da je kraj svijeta i da sam ja najnesretnije stvorenje na svijetu zato što sam smatrala kako imam pravo i zaslužujem ljubav i nježnost koja mi nije bila uzvraćena.
Danas je situacija nešto drugačija, čini mi se da je on, kad je egzistencija u pitanju, i sada u zrelim godinama na dnu dna, zapravo ne samo on nego i obitelj.
Istina da on s obzirom na godine čak natprosječno izgleda, još je uvijek vitak, gotovo kao sa 20 i nešto, no ja ga danas ne želim susresti niti na ulici, niti imam volje pozdraviti ga kao što pozdravim svakog stranca kojeg sretnem onako usput, a kamoli pak popiti kavu s njim.
Pitam se ponekad kako li su samo putevi sudbine čudni, budući su se naši približili nakon gotovo više od 30 godina.
Ja mu danas od srca želim svaku sreću u životu i na njegovom daljnjem putu a tko zna da li on na sličan način razmišlja o meni.
To nikad neću saznati a niti mi je važno što on misli.
Kasni su sati, spavajte i sanjajte nešto lijepo!
Post je objavljen 02.09.2010. u 22:48 sati.