Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sub-littera

Marketing



odjednom mi ponestaje riječi kojima sam ti izražavala svoje misli,
kojima sam ti opisivala svoje osjećaje, čežnju za tobom, bliskost s tobom.
i čudiš se tome. i kažeš da nisam baš rječita.
jer kao da je u jednom trenu sve prekrio sloj gušćeg zraka kroz koji se teže probijaju
sve čestice koje su nas činile tako blizu jedno drugom ma kako udaljeni bili.
kao da sam imala kutiju u koju sam slagala sve što sam dobivala od tebe,
i više ne mogu ništa staviti u nju, prepunila se,
poklopila sam je i ostavila na stranu.
i ne znam što ću više pamtiti kad ću baciti pogled na nju:
bol koja me je znala progutati, stisnuti, skvrčiti i oduzeti mi sve snove kako si
se otkrivao i razotkrivao.
ili ću pamtiti zanos tobom koji se osjećao u svakoj stvari koju sam dotakla i svakoj riječi koju sam izgovorila nakon
susreta s tobom.
bila sam potpuno obuzeta, u vlasti tvoga pogleda, glasa i dodira..
povrijeđena tobom, očarana tobom lutala sam svojim dobro utvrđenim životom kao gostujući umjetnik u stranoj zemlji.
odrađivala sam svoje uloge, ali bile su mi strane, nevažne.
postojala je samo jedna misao,
samo jedna točka iz koje su ishodile sve radnje, sve reakcije, svi odnosi.
ponekad još zaplačem kad pomislim na sve one suze od zbunjenosti, ganuća nad svim tim valovima
emocija, njihovom snagom i moći.
ponekad još zadrhtim kad se sjetim uzbuđenja, ustreptalosti dok sam ti trčala, da ne propustim minutu susreta, svaki je trenutak bio izgubljen jer je vrijeme tako brzo prolazilo.
prekoračivala sam prepreke, opasnosti, izmišljala nemoguće priče.
kako je moguće da toga odjednom nestane. ne nije odjednom, već kao da postoji jezičac na nekoj našoj unutarnjoj vazi
koja je odgovorna da u našem životu donese neku važnu odluku umjesto nas,
povuće crtu, odredi smjer, udalji nas od nekog ili zauvijek približi.

ostale su riječi koje su izlazile same, vođene nekom nevidljivom rukom, ima ih ovdje, cijela kolona,
ostati će, nadam se još dugo, kao svjedok, prisjećanje, opomena.
sve se mijenja, preoblikuje, pretvara iz jednog u drugo, ponavlja, slaže, nije ili je onako kako nam se čini ili kako bi željeli.

i kako oblonski kaže zaljubljenom levinu: "sva različitost, sva draž, sva ljepota života slaže se od svjetlosti i sjene"




Photobucket





Post je objavljen 29.08.2010. u 16:11 sati.