Probudila sam se rano ujutro i posvetila se proučavanju svog novog okruženja kojeg sam mogla vidjeti kroz prozor. Dobar dio zemlje nije bio nakrcan drvenim i kamenim kučicama kakve sam mogla vidjeti u daljini, vjerojatno je to još bio posjed vlasnika dvorca u kojem sam se nalazila. Tu i tamo ležao je pokoji šumarak, uočila sam i par polja u daljini s jedne strane svoda. S druge strane naziralo se par drugih dvoraca za koje sam bila sigurna da su iz blizine bili divivski i veličanstveni. Čudila sam se samoj sebi kako se dobro nosim sa svime što se dogodilo....Moji roditelji mora da su užasno zabrinuti za mene. Okrenula sam se prema vratima kada sam čula da netko kuca.
"Naprijed." pozvala sam tu osobu da uđe. Bila je to ista sluškinja koja mi je sinoć donijela večeru.
"Dobro jutro, gospođice. Gospodarica Michelle vas zove u šetnju prije doručka. Poslala vam je ovu haljinu i cipele. Trebate li pomoć oko odijevanja?" obratila mi se ljubazno i položila lijepu, blijedo plavu, a na pojedinim dijelovima i biserno bijelu haljinu na moj krevet.
"Ne, mogu sama. Hvala. Zamolila bih vas da me pričekate pred vratima jer ne znam kamo trebam poći." zamolila sam nakon što mi je pred noge spustila blijedo plave baledinke koje su se slagale uz haljinu.
"Naravno, gospođice." rekla je i izašla iz sobe. Skinula sam pidžamu, oprezno navukla haljinu te potom ukoračila u iznenađujuće ugodne cipele. Pretražila sam ladice ormarića koji mi je bio postavljen uz krevet i našla malo ogledalo u drvenom okviru. Gledala sam se u njega držeći ga u jednoj ruci dok sam drugom prolazila kroz svoju kestenjastu kosu koja mi je padala na ramena, ali ne preko njih. Na svijetlu sunca koje je ulazilo kroz prozor izgledala je crveno. Uspjela sam ju zagladiti, nije više bila raščupana. Zagledala sam se u svoj odraz, koža mi je bila nezdravo blijeda zbog gubitka krvi što mi nije bilo po volji. Ako ste se dobro zagledali u moje oči mogli ste vidjeti da su svijetlo, svijetlo smeđe i na rubovima zelene, a ne zlatne kakvima su se činile. Vratila sam ogledalo u ladicu i izišla iz sobe, pred vratima me, kao što sam ju zamolila, dočekala sluškinja. Bilo mi je čudno kretati se u haljini toliko dugoj da mi je lelujala oko gležnjeva.
"Odvest ću vas u perivoj, tamo vas čeka gospodarica Michelle." obavijestila me i povela niz hodnik, čim je mogla skrenula je u lijevo gdje smo prošle kroz širom otvorena dvokrilna vrata i našli se na šljunčanoj stazi koja se dijelila na lijevu, desnu i srednju stazu koja je vodila ravno. Ovog puta skrenule smo desno i odmah nakon zavoja prošle kroz metalni luk prekriven ružama svijetlo roze boje.
"Oh, stigla si. Hvala, Niera. Možeš ići." obratila se Michelle meni, pa sluškinji koja se naklonila i udaljila istim putem kojim smo došle. Michelle se ustala s klupice na kojoj je dotad sjedila i stala uz mene.
"Jutro." pozdravila sam
"Jutro. Jesi li dobro spavala?" pitala me. Krenule smo polako hodati stazom. Nosila je blijedo ljubičastu haljinu i bijele baterinke te bijelu maramu kroz čiju je sredinu prolazila jedna, jedina, zlatna nit. Marama je bila vezana oko struka poput pojasa.
"Jesam, hvala." odgovorila sam.
"Drago mi je. Želiš li nastaviti naš razgovor od jučer?" pogledala me kao da čeka erupciju vulkana.
"Da! Zašto ja imam tako malu sobu kad si ti očito velika faca i sigurno imaš neku veliku i lijepu gostinjsku sobu?" na trenutak nije bilo reakcije, a zatim se Michelle iskreno nasmijala iznenađena takvim pitanjem.
"Vidiš, kad si se onesvijestila tvoja rana je počela jako krvariti, prenijeli smo te ovdje najbrže što smo mogli jer u školi nemamo liječnika i smjestili u sobu najbližu vratima. Imala si sreće što nam je u gostima i Gorenov djed. On je iz kuće Vječnosti , zatvorio ti je ranu, zar si zbilja mislila da je prirodno da ti se tako duboka rana zatvori preko noći?" objasnila mi je iako je moje pitanje bilo samo četvrtinom ozbiljno osjetila sam se posramljenom. Naravno da sam bila do neba zahvalna na svemu što su Michelle i ostali učinili za mene i što još uvijek čine. Iskreno, otkako sam se probudila pa sve dosad nisam ni pomislila kako mi se rana tako brzo zatvorila jer nije bilo one oštre boli koja bi me podsjetila da je rana uopće tu. Pogled sam polako skrenula na lijevu nadlakticu osjećajući se krajnje glupo.
"Hvala na svemu." napokon sam rekla gledajući Michelle u oči.
"Nema na čemu." nasmiješila mi se.
"Zašto toliko toga radiš za mene?" pitala sam znatiželjno.
"Jer ti je trebala pomoć, došla si u novi svijet i treba ti netko tko će te malo uputiti u njega, a i podsjećaš me na sebe kad sam tek sam tek došla. Tada sam i ja bila zbunjena i tražila pomoć, bila sam puna ozeblina jer sam se našla u planinama kada sam prošla kroz špiljski portal, a bila je kasna jesen. No više o toj zgodi kasnije, pitaj me što te još zanima." rekla je susretljivo. Shvatila sam da ću na pitanja o njoj dobiti odgovor kada na njih dođe red.
"Rekla si da je Gorenov djed iz kuće Vječnosti, mora da mu je otac bio iz kuće Kontrole da je i on iz nje." to je bila više teorija nego pitanje, ali Michelle je shvatila što sam htjela.
"Ustvari da, ali to ti ovdje nema velikog značenja, kuća Čitanja po rođenju smješta djecu u kuće, oni mogu osjetiti kakvim su moćima obdarena iako su tek novorođenčad. Prošle godine se paru iz kuće Lova rodilo dijete koje je smješteno u kuću Zemlje. Jedina je razlika što su djeca s rodbinom u kućama veće moći nerijetko mnogo ambicioznija i ponosnija od ostale. Eto, uzmimo Gorena za primjer, već bi htio raditi na kontroli velikih životinja kao što su konji, a posebno Rakela jer mu je on bio rođendanski poklon od djeda, iako u svojoj dobi još nije spreman na to. Naravno, takvu djecu rodbina češto posjećuje u njihovim kućama." nadovezala se Michelle.
"Uz ljude sličnih sposobnosti mogu više naučiti, to razumijem, ali tko se brine za njih ako ih odmah odvoje od roditelja?" nastavila sam temu.
"Oh, ne odvoje ih odmah, u svoje kuće odlaze tek s 6 godina kada kreću u školu gdje uče o svojim moćima, kako ih kontrolirati i koristiti. Većina djece završi u kući gdje imaju nekoga rodbinski povezanog pa se oni brinu za njih, a oni koji nemaju dobe skrbnika. Škola savladavanja moći traje do 15. godine života, a nakon toga odlučuju kakav trening žele, kao specijalizacija. U kući Kontrole su specijalizacije za ratnike, kontrolore životinja, savjetnike ili učitelje kako mi kažemo i slično tome. Specijalizacija traje do 20. godine. Kuća Govora to nema jer su umovi ljudi drugačiji, to je razlog zašto smo ovdašnjim ljudima nečitljivi, ali može se naučiti kako to zadržati ili omogućiti im pristum našim mislima po želji i kako čitati njihove misli, a i ljudske ako nam je to dopušteno. To možeš naučiti od onih 10% koji su odavdje i imaju te moći ili od nekog tko je već to naučio. Iznenađujuće je što sve ljudski možak može usvojiti kad mu netko pokaže kako." pogledala me značajno.
"Zato ti možeš komunicirati mislima i čitati moje!" zaključila sam.
"Tako je. Mogu te pokušati naučiti ako želiš. Mislim da će ti dobro ići, imaš otvoren um, želiš usvojiti sve što možeš, to se osijeti." nasmiješila se.
"Može, ali ne još. Vama su nazivi kuća kao prezimena? Svi imaju jedno ime, mislim da ću i ja ubuduće izostaviti pravo prezime, netko bi mogao pomisliti da ismijavam Sjeverno kraljevstvo. Ti govoriš ljudi i za osdašnje i sa one sa Zemlje, čini se kao da si se jako udomačila. Nego, kako si postala učiteljica kuće Kontrole ako si iz kuće Govora?" Michelle je dosad potvrdno klimala glavom na sve što sam rekla i zastala kad sam došla do pitanja.
"Vidiš, ja radim s djecom do 10 godina, takvima treba puno potpore, razumijevanja i hrabrenja jer se još ne vjeruju u sebe. Kuća Govora i kuća Kontrole su u dobrim prijateljskim odnosima. Moj učitelj, koji me naučio telepatiju, uočio je da imam odgovarajuće osobine za rad s djecom i predložio me za mjesto učiteljice upravitelju koji me zaposlio nakon pokusnog tjedna. Morat ćemo nastaviti nakon doručka." objasnila je i pogledala na mali ručni sat, stvari poput sata i kanalizacije, hvala Bogu, su me odvraćale od misli da smo stvarno u srednjem vijeku. Većinu vremena sam razgovarajući gledala ili u Michelle tražeći reakciju ili u šljunak koji mi je krckao pod nogama pa sam tek sad, nakod što sam ugladala dvokrilna ulazna vrata, shvatila da smo napravile krug oko dvorca.
Post je objavljen 05.09.2010. u 05:13 sati.