Ljudi se identificiraju s raznim stvarima i ideologijama. A te stvari su, ja bih rekao, ono što se u Bibliji naziva idolopoklonstvo. Čovjek stvori nekog 'idola' i onda mu se 'klanja'. Stavlja ga ispred Boga i drugog čovjeka. Ti idoli nekad su bili obične figure koje su se izrađivale i služile kao nešto opipljivo, čemu se je pridavala važnost i moć da štiti i sl. Danas toga više nema, jer čovjek je napredovao, ali razne stvari, pa tako i razne ideologije ili ideje postaju idoli koji igraju važnu ulogu.
Može to biti npr. država, nacija, domoljublje. Te stvari koje zapravo nemaju nikakvu bitnu važnost idealizira se, divinizira, veliča. A to je obična propaganda. Jer što je u tome važno, vrijedno, dragocjeno, da bi se za to davalo život i ginulo? Nekada, kada su to bili kraljevi, vladari, bila je čast ginuti za njih! A to je obična manipulacija, stvorena, održavana i poticana. Da nije te „časti“ i ponosa, ne bi se išlo tako u rat i davalo život za 'kralja'. Jeli taj kralj neki bog, da za njega treba ginuti, davati život ili drugima oduzimati život u njegovo ime? Danas nitko više ne bi ginuo za kraljeve ili predsjednike… ali za domovinu da! Jer se ona emotivno prikazuje gotovo kao osoba, kao majka, kao dom, ognjište i kada netko ide u rat on to čini iz ljubavi prema tim idealima… Vojnike se manipulira tako da im se kaže da oni brane svoj dom, svoju djecu, obitelj, ognjišta, svoju vjeru, narod… A u stvarnosti, brani se određena politička garnitura ili državni aparat, one koji to pokreću 'u ime naroda'. Ljudi danas nisu tako divlji i primitivni, da bi pobili sve one koji su druge nacije, jezika ili boje kože i sl. Danas postoje manjine koje se poštuju, kojima se daju sva prava na jezik, škole, vjerske obrede i sve ostalo. Prema tome, ljudi su slobodni što se toga tiče i nema potrebe braniti to ratovima. Ljudska svijest je danas razvijenija i nema potrebe za ratovima u ime takvih stvari. Primjer, kako se danas potiče na rat je Irak. Kaže se da je njihova vlast nedemokratska, optuži ih se za terorizam i prijetnju svjetskom miru. Kaže se da oni rade na nekom tajnom oružju i sl. Ljude se nahuška da vide „opravdanost“ rata i da se nekog povede u rad. Neću sada ulaziti u problematiku onoga što se je dogodilo 9-11 u SAD-u, ali to je prethodilo napadu na Irak. Očito je bilo, kada se danas malo bolje sagleda, da je to bilo potrebno, ne bi li se ljude uplašilo i tako dalo zeleno svjetlo za 'akciju' u Iraku.
Primijetio sam da se danas radi na nečem drugom. Mijenja se taktika. Više nije potrebno da svi ljudi budu vojnici i idu u vojsku, kao nekad. Danas je dovoljno da postoje oni kojima će to biti posao, da od toga žive i da potpuno ovise o svojim 'poslodavcima'. Na taj način oni će napraviti sve što se od njih traži…Tu vidim i jednu opasnost. Tko zna na koji način su oni trenirani i 'programirani' da budu spremni na sve!? Takva profesionalna vojska može biti vrlo opasna. Tko zna kakve će scenarije stvoriti da bi opravdali neki budući rat? NATO-vojska danas bi svojom tehnologijom mogla pokoriti svijet i sve one koji bi im se suprotstavili, a vojnici su profesionalni i imaju već dovoljnu motivaciju za rat, jer im je to jednostavno 'posao', ono od čega žive. Dovoljno je izdati naređenje i rat je tu…
Post je objavljen 17.08.2010. u 14:21 sati.