Pregled posta

Making every kind of silence takes a lot to realize It is worse to finish then to start all over and never let it lie

Radim:
Ništa! Sama sam doma-napokon,i užiivam .E da pričam s Lorom na telefon,i smijem se-glasno.
Slušam:
RHCP-e i Laufera ^^..i bušilice -.- susjedi se useljavaju -.-
Čitam:
Jaoo,jednu tako debilnu knjigu,da me je sram napisati naslov xD.Šta ću kad danas ne radi knjižnica :/ Mislim da ću sutra posuditi "Mi djeca s kolodvora Zoo ",čula sam da je knjiga super..
Razmišljam:
O tome kako jedva čekam kraj nove školske godine :D,o majici sa slikom i natpisom Nirvane,koju sam si obećala kupiti ovo ljeto,o poruci koja mi je upravo došla (sigurno od Mateje),o Andriji koji se vratio u Zagreb,a ništa se ne čujem s njim,o retardiranom snu kojeg sam noćas sanjala,o ovom postu koji počinje biti dosadan.. :D

I tako ljeto sporo,ali sigurno prolazi..
Nisam danas išla s Ivanom van.Nazvala me je i rekla kako je izgubila ključeve,a i sama je doma,pa ne može.
Od kud njoj moj broj?
Nije ni važno..Tako a danas ostala doma i ljenčarila.Super osjećaj.I danas sam počela čitati tu knjigu,i već sam pri kraju.Bolesno.Kao i sama knjiga.Mrzim kada pisci,osobito ovi naši,pišu tinejđerske knjige i onda pokušavaju uvesti neku spiku..To mi upropasti sve.
"Hej.Ja sam Zlatka.Patka.Slatka.Tamo me zafrkavaju.Kul zar ne?"
To je jedan isječak iz knjige.Možda mi se to sve tako loše čini zato što sam prerano prešla na ozbiljne knjige..Dok Lucija čita jedino stripove :D.
Danas je stvarno predivan dan.I čini mi se kao i najduži,vjerojatno zato što sam ostala doma..No plavo nebo me uvijek razveseli.

Hrvoje dolazi na jesen u Zagreb.Užasno me je počeo živcirati..zbog prošlog ljeta.Tako sam se razočarala u njega..
Sve je počelo jedne godine kada sam s tatom otišla u drvenik po prvi put..Mama nije išla,bila je jako bolesna,u bolnici.Trebala sam se malo maknuti iz Zagreba.Bilo mi je zlo od svega.Bolnice,hitne,prazne kuće..Tako smo je tata i ja zaputili na dugački put (čak od 8 sati vožnje) do Drvenika,malog gradića na moru,blizu Hvara.Inače,koliko sam slušala djedove priče,tata i on od kad znaju za sebe ljetovali su u drveniku.Znala sam da ću biti atrakcija.Damirova kći.Super.
Kada smo stigli,odmah smo se smjestili u apartman koji je vodio tatin dobri prijatelj.I onda sam ga ugledala.Nisam ga prvi put vidjela,no imala sam takav osjećaj.Bio je preplanuo i plave kose,visok,iako nije bio nešto posebno zgodan.Još je jedan dečko stajao pored njega.I piljili su u mene.Bilo mi je neopisivo neugodno,te sam samo gledala u pod.
Ubrzo sam se ja upoznala s Hrvojem i tim dečkom,ne sjećam mu se imena.Bilo nam je super.Pozvao me je u svoje društvo.Naravno bili su sami dečki.Iz Srbije,Bosne i raznih gradića iz Hrvatske..Onaj dečko koji je stajao pored Hrvoja bio je iz Njemačke i nije pričao hrvatski,pa smo se sporazumijevali na engleskom,koliko smo god mogli.Mislim da mi je to bilo najbolje ljetovanje u životu,usprkos svim lošim stvarima od koje sam se na tjedan dana maknula iz Zagreba..Bila sam ludo zaljubljena u Hrvoja.I bio je tako drag prema meni,pokazivao mi cijeli grad,njegovu školu,navečer me vodio na rivu..No pred prijateljima je govorio da sam mu "rodica",valjda ga je bilo sram..No on nije bio zaljubljen u mene,tek sad to vidim,ni malo.Koliko sam ja pratila Hrvoja,tako je i onaj Nijemac pratio mene.Dok smo se kupali,plivao je za mnom kao pas,užasno mi je išao na živce.Tek sad vidim kako je bio drag i sve to..
Kada sam se vraćala doma,bilo mi je užasno teško.Ostavljala sam sve..more,prijatelje,uživanciju,zabavu,kako bi se vratila u Zagreb i plakala svaki put kad bi odlazila iz bolnice u kojoj se nalazila moja mama.
Sve je tako brzo prošlo,u toj jednoj godini,nekako sam odrasla,osjećala sam to.Pubertet me je grizao kad bi god stigla,znala sam da sam prerano ušla u njega.No ipak sam se osjećala kao godinu prije.Djevojčica koja ide u Drvenik.I te godine smo išli u Drvenik.Ovaj put je išla i mama.
I tada je sve počelo...
To je zasigurno bilo moje najgore ljetovanje u životu.Zamrzila sam i Drvenik i Hrvoja iz dna duše.Kada smo stigli i porazgovarali sa starim prijateljima,već sam uočila kako je sve bilo drugačije.Di je Hrvoje?Nigdje ga nije bilo.Pitala sam njegovog tatu di je,a on mi je odgovorio da je negdje vani s društvom..Ostale dane ležala sam sama na plaži i piljila u Hrvoja i 30-ak cura i dečkiju kako leže na molu i druže se.Mene nije ni pogledao.
Ja sam nekad bila na tom molu.Ja,on i naše društvo.Sada nisam vidjela nikoga poznatog.Jedne smo se večeri družili on i ja na plači.Bila je noć.I tišina.Nisam imala o ničim pričati s njim.Živcirao me.Sama njegova pojava.Bio je čudan.I nimalo drag,barem ne meni.Nekad smo se znali vidjeti za ručkom,kada bi se pravio faca,i postavljao mi neka jadna "buntovna" pitanja.Jedva sam čekala da se vratimo u Zagreb.Zbog toga ove godine nisam htjela ići na more.Jer bi vjerojatno išli u Drvenik,a to nikako nisam željela.

Nedavno me je pitao dolazim li ovog ljeta u Drvenik.Nisam raspoznala želi li on doista da ja dođem,ili je samo htio vidjeti da li će me morati "trpjeti"..Nije me ni briga.Ovog ljeta sam se organizirala kao nikad.Nema dana,a da se ne zabavim ili odem van.

Naučila sam da se neke stvari ne mogu ponoviti dva ili čak više puta.Osobito ne dobre.Nadam se da će se Hrvoje zabaviti u Zagrebu,jer ja ga ne namjeravam zabavljati,barem ne dok mi se ne iskupi za ono ljeto

Pusa .

Post je objavljen 08.08.2010. u 20:45 sati.