Marketing
Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je izbrisan...Koga da pitam brate,ko će mi dat odgovore,reci bilo šta osim da je moglo biti gore.
"Život je crtež bez gumice za brisanje."
Istina.No zar se doista naši postupci nikako ne mogu izbrisati?Sve naše pogreške moraju biti ucrtane u naš "ne vidljivi" dosje?Ja to ne želim.Ne želim da moj život bude kao crtež bez gumice za brisanje.No u toj rečenici ima i neobjašnjiva logika..I da postoji ta neka "životna" gumica,opet bi ostajali tragovi.Kada crtate,i ne svidi vam se neki određeni detalj,posegnete za gumicom i obriše te ga.Savršeno.Sada je tu samo bijeli papir.Više nema smetajuće pogreške.No ako bolje pogledate,na istom mjestu,na papiru,nalazi se na prvi pogled ne uočljivi trag,no potezom olovke urezali ste ga zauvijek u papir,te ga niti jedna gumica ne može izbrisati.
Isto je kao sa stvarnim životom.Nekim svojim činom napravite pogrešku,koju bi rado izbrisali.No posljedice ostaju.Cijeli život,iako ponekad nisu odmah vidljive.Baš kao rane.Mogu se sakriti,no ako ih slučajno dotaknete,zabole.
Zato je bolje ne crtati..Barem ne po papiru.Nadam se da shvaćate da je ovo preneseno značenje,no nisam vam mogla drugačije to napisati.Ovo je moje razmišljanje.Komplicirano,ponekad ne shvatljivo.
Da bar postoji ona "životna" gumica koja briše zauvijek urezane tragove.Obična "životna" gumica zove se oprost.No osoba koju ste povrijedili,a oprostila vam je,ipak će to imati urezano.U srcu.
Sve vam ovo pišem iz iskustva.Lošeg.većinom sam ja bila ta s "urezanim tragom" u srcu.Zašto?Zašto ja?Zato što sam sa svima prijatelj?Zato što nemam neprijatelja?Zato što sam opraštala svima koji su mi slomili srce?Zato što vjerujem svima?I onima kojima se ne bi trebalo vjerovati?
I dalje ne razumijem.U čemu je problem?U meni?Zar je doista problem u meni?Ne znam.I nije me briga.Previše je toga.Previše misli koje ne razumijem.Papir,olovka,crtanje,brisanje?
Ljudi bi jednostavno trebali prestati crtati po mome srcu.Jer svi mi radimo pogreške,ostavljamo tragove.No jesmo li svjesni koliko nekoga doista možemo povrijediti?Mislim da nismo.Gumica samo prekriva stvarnost,kako oči ne bi vidjele povredu.
Znači ipak nam ne treba gumica?Gumica samo briše vidljivu povredu?I opet se vračamo na ono "Život je crtež bez gumice za brisanje.".Što ako je crtež savršen?Treba li nam gumica?Ili je ipak crtež nacrtan na drugom papiru?Na papiru bez urezanog traga.To bi značilo da za svaku pogrešku trebamo novi "list papira"?Ne.Svi se mi trebamo nositi s posljedicama,bile one tamo zbog naše krivice ili pak tuđe.Nekad crtanje ipak nije talent.Barem ne u ovom slučaju.
Pisala bih vam o danu provedenom s Jelenom,no o tome ću kasnije,htjela sam podijeliti s vama što mi je na duši.
Pusa
Post je objavljen 05.08.2010. u 14:17 sati.